Takvi prekidi našem umu djeluju logično – mi želimo da nam tehnologija pomogne sa našim životima i da obezbijedi da ne propustimo važne sastanke i komunikacije.

Ali, naša tijela imaju drugi pogled na to: ova stalna obavještenja koja pristižu i prekidaju nas, tjeraju naše hormone za stres da stupe u akciju, inicijarući našu reakciju tipa ubrzanje rada srca, susprezanje disanja, znojenje, grčenje mišića.

Ove reakcije je priroda namijenila da nam pomognu da izbjegnemo opasnost, a ne da odgovorimo na poziv ili SMS od kolege.

Mi prosto nismo stvoreni da živimo na taj način.

Telefonske aplikacije preuzimaju odgovor našeg tijela na potrebe za bezbjednošću i društvenom interakcijom i istraživači su počeli da uviđaju koliko je to loše po nas.

Ukupno 89% studenata prijavilo je da osjećaju “fantomske” telefonske vibracije, odnosno čuju poziv kojeg u stvari nema. Takođe, 86% Amerikanaca je reklo da provjeravaju svoj mejl i naloge na društvenim medijima “konstantno” i da im to stvarno predstavlja stres.

Endokrinolog Robert Lastig izjavio je za “Biznis insajder” da obavještenja koja dolaze sa naših smartfona treniraju naš mozak da bude u skoro stalnom stanju stresa i straha uspostavljanjem memorijskog puta stres-strah.

To znači da predfrontalni korteks, dio mozga koji se normalno bavi našim najvišim kognitivnim funkcijama, potpuno podivlja i suštinski se ugasi.

MULTITASKING

Naučnici već dugo znaju ono što ljudi ne žele da priznaju – multitasking, u stvari, ne postoji. To važi za većinu, odnosno za oko 97,5% populacije. Ostalih 2,5 mogu uspješno da obavljaju više stvari odjednom.

Oni mogu da voze automobil dok pričaju na telefon, a da pri tome ne dovedu u pitanje svoju sposobnost da promjene brzinu ili zakoče.

Ali, s obzirom na to da je svega 1 od 50 ljudi sposoban za to, mi ostali treba da se fokusiramo na jednu stvar u jedno vrijeme. To znači da kad god uzmemo pauzu da odgovorimo na novu poruku ili dobijemo obavještenje od neke aplikacije na telefonu, mi smo prekinuti, a taj prekid ima svoju cijenu.

Ponekad nas prebacivanje sa jednog zadatka na drugi košta svega nekoliko desetinki sekunde, ali u čitavom danu prebacivanja sa jedne na drugu ideju, konverzacija, transakcija na kompjuteru ili telefonu, ta cijena se povećava i čini nas sklonije greškama.

Psiholog Dejvid Mejer procjenjuje da prebacivanje sa zadataka može da oduzme čak 40% inače produktivnog vremena našeg mozga.

Svaki put kad se prebacimo na drugi zadatak, mi primimo dozu kortizola, hormona stresa. Prebacivanje uspavljuje naš misleći, razumni predfrontalni korteks a budi dopamin, hemikaliju za zavisnost.

Drugim riječima, stres koji smo izgradili pokušavanjem da uradimo mnogo stvari odjednom čini nas bolesnima i povećava zavisnost od prekidanja podsticanjem dopamina i tako nastaje začarani krug.

Vrijeme na telefoni = lijen mozak

Naš mozak može da obradi oko  60 bitova informacija po sekundi. Što više zadataka obavljamo, više moramo da biramo kako ćemo koristiti našu dragocjenu moć mozga.

Istraživači su otkrili da su inteligentniji, analitički mislioci manje aktivni na pretraživačima na svojim pametnim telefonima od drugih ljudi. To ne znači da vas korišćenje telefona za pretragu čini glupima, već prosto da ovi pretražuju manje jer znaju više.

Ali, veza između smajenog analitičkog razmišljanja i povećanog skrolovanja na telefonu postoji.

U istraživanju objavljenom ovog mjeseca, naučnici su otkrili neobičan problem – što više kliktanja, postova i skrolovanja uradimo, signali u mozgu postaju “bučniji”. Obično kad nešto uradimo više puta mi postajemo bolji i efikasniji.

DEPRESIJA I ZAVISNOST

Urpkos svemu, istraživači ne kažu da je korišćenje aplikacija automatski destruktivno, ali znamo da postoje određeni tipovi upotrebe koji su posebno štetni.

Tako provjeravanje profila na “Fejsbuku” dokazano čini mlade ljude depresivnima.

Igrice poput “Pokemona GO” ili aplikacije poput “Tvitera” mogu izazvati zavisnost i natjerati vaš mozak da želi još.

Zavisne aplikacije su pravljene da nagrađuju vaš mozak zadovoljstvom kad dobijete “lajk” na fotografiju ili pozitivan komentar na post. Poput kockanja, to ima nepredvidljiv raspored i zove se “raspored varijabilnog odnosa”.

To se može vidjeti svuda na internetu. Cijene avionskih karata koje padaju na klik mišem. Gomila kauča koji su jedan minut tu, a sledeći ih nema. “Fejsbukova” obaveštenja koja se mijenjaju u zavisnosti od toga gdje su vaši prijatelji i o čemu pričaju. Sve to izaziva zavisnost.

Lastig kaže da nije protiv tehnologije, već protiv one koja “varijabilno nagrađuje”, jer su one napravljene posebno da izazovu zavisnost da gledate još i još.