Kako napraviti balans u društvu u kojem sa jedne strane imamo djecu koja žive na ivici egzistencijalnog minimuma, dok je drugima sve dato i omogućeno? Jedno od osnovnih načela Konvencije UN i svih propisa koja se tiču prava  djece je da im omogućimo jednak pristup u ostvarivanju svih prava i u njihovom psihofizičkom razvoju.

- Nažalost imamo djecu koja žive u siromaštvu i njihove porodice nisu u mogućnsoti da im omoguće najneophodnije, za razliku od djece koja odrastaju u mnogo imućnijim porodicama i sve su im želje ispunjene. Ponekad imamo situaciju da takva djeca to nedovoljno cijene i očekuju da dobiju sve od nas. Zato je važno da mjerama društva izjednačimo te uslove, da li kroz sisteme socijalne, dječije zaštite da se taj nivo eventualnog siromaštva porodica sa djecom smanji i da omogućimo da djeca iz takvih uslova, kroz ta davanja socijalna iz sistema dječije zaštite i pružanjem socijalnih usluga imaju iste uslove za pravilan psihofizički razvoj - pojašnjava Jovanka Vuković, zamjenik ombudsmana za djecu.

Neophodna je,  kako ističe, multisektorska saradnja svih subjekata radi zaštite prava djeteta i roditelji svojim aktivnostima i podrškom daju značajan doprinos u pravilnom psihpofizičkom razvoju djece.

- Na odraslim je da omoguće da djeci stvorimo povoljni ambijent za pravilan psihofizički razvoj. Često čujemo da im je dato previše prava, a da ne znaju za svoje obaveze. Na nama je da ukažemo na značaj obaveza da se bez njih ne može završavati sve što se očekuje u životnom razvoju. Zato je bitno kroz obrazovni sistem, kroz porodicu, kroz medije da govorimo kako o njihovim pravima, tako i obavezama da odrastaju u odgovorne građane Republike - kaže Vukovićeva za portal InfoBijeljina.

Roditelji nerijetko imaju prezaštitnički odnos prema djeci u smislu da ih oslobađaji od svih obaveza koje imaju, radeći sve umjesto njih.

- Roditelji žele da djecu oslobode svih životnih teškoća i ona čekaju da sve bude na gotovo, umjesto da radimo na jačanju njihovih kapaciteta da oni mogu da odrade to što je neophodno, naravno u skladu sa svojim mogućnostima i zrelošću, a uz našu podršku. Zbog toga smatram da je vrlo važno da u kontinuitetu radimo sa našom djecom na jačanju osjećaja obaveze i odgovornosti za postupke koje trebaju da preuzmu u smislu izvršavanja obaveza - precizira Vukovićeva.

Citirajući riječi Duška Radovića: "Volite decu i kada su kriva, jer će ih život kažnjavati i kada nisu!"‚ Jovanka se osvrnula i na probleme koje sa sobom nosi savremeni način života i problem tzv. ekranizma gdje nije jednostavno naći balans.

- Djeca vole da su stalno na ekranima, što je višestruko štetno po njihov pravilan fizički razvoj, ali i u psihičkom smislu zbog stepena zavisnosti. Ne možemo govoriti samo o negativnim posljedicama, treba da pratimo tehnologije. Roditelji su jako važni u smislu da nadziru koliko djeca koriste mobilne telefone, sa kim su u kontaktu jer je značajno zastupljeno digitalno nasilje putem intereneta, što djeca vrlo teško doživljavaju jer ne prestaje nakon napuštanja škole kao što je slučaj sa vršnjačkim nasiljem, nego se nastvalja i kući van školskog vremena. Vrlo je važno da vodimo računa o tome sa kim su djeca u kontaktu putem digitalnih medija jer nažalost imamo i pedofiliju. Koliko su važna sistemska rješenja vezana za problem štetnog uticaja digitalne tehnologije, toliko je važna uloga roditelja, jer djeca se ponašaju po obrascu ako dođete u porodicu i tata i mama su stalno na telefonu onda ćemo očekivati da budu i djeca - kaže Vukovićeva za InfoBijeljinu.

Dodaje  da je uloga roditelja jako je važna u pravilnom razvoju njihove djece da svojim ponašanjem i obrascem pokažu kako je to najbolje, da razgovaraju sa djecom, da ih pažljivo slušaju, da su im podrška bezrezervna i kad pogriješe da su tu da pomognu da djeca sama nešto urade. Uloga prosvjetnih radnika je podjednako važna.

- Primjetno je da nam izostaje vaspitna uloga škola, imamo probleme zbog toga. Učitelji i nastavnici jedna su od najvažniih figura u odrastanju djece, jedine osobe čije ime nikad ne zaboravljamo, zato je važno da imamo učitelje koji će pokazivati svojim odnosom prema vaspitnom i obrazovnom procesu kako treba da se ponaša, da uvažavamo prosvjetne radnike i budemo partneri sa njima. Imamo prijave iz škola da se dešava da roditelji nisu partneri, nego remetilački faktor. Kada roditelj smatra da dijete zna za pet, tu govorimo o generaciji prezaštićene  djece i tjeraju mak na konac, ne možemo urušavati autoritet prosvjetnog radnika - naglašava zamjenik ombudsmana za prava djece.  

Napominje da se  vrlo često dešava da zbog vršnjačkog nasilja predmeti završe na sudovima i da se izgubi odnos škola - roditelj što nije u interesu djeteta. Prosvjetni radnik mora da gradi autoritet, da svojim odnosom prema učeniku znanjem i korektnim odnosom zasluži poštovanje.