Danas gotovo da nema nikog u BiH ko nije čuo za farmu “5 jaja", a možda najpoznatije jato u BiH se, nakon što su im koke stigle, počelo širiti iz mjeseca u mjesec.

U razgovoru u emisiji "Kafica", portala InfoBijeljina, Perić nam je otkrio kako su došli do ovog naziva, kako su izgledali počeci, te ko im je najviše pomogao.

Uvijek želio da ima farmu

Inače, čitav život se ova porodica bavila poljoprivredom. Imaju svoje obradivo zemljište i drže stoku: krave, bikove, svinje, ovce, kokoške... I od toga su živjeli. Kako kaže Zdravko, nisu to bile velike količine, a njegova želja je uvijek bila da ima farmu, bilo kakvih životinja, i da to bude velika farma.

"Dok sam ja bio mlađi, to je bila želja, da imamo farmu ovaca. Tada nije niko htio da sluša dijete od 14 - 15 godina, tako da smo morali da sačekamo da i porastemo i da navršimo neke te godine, kad možemo sami nešto da započnemo. To smo započeli drugar i ja, Nemanja Makić, a znamo se iz srednje škole", kaže Zdravko Perić za portal InfoBijeljina.

Noćni klub, prodaja odjeće

Kako dodaje, pokušavali su i prije ovog posla zajedno da rade. Pokretali su zajedno neke poslove, dok nije došao trenutak gdje su se "našli" i u čemu su zaista uživali. 

"Mi smo pokušali razne poslove, između ostalog držali smo i noćni klub, i radili smo prodaju muške gardarobe, a poslije toga restoran zdrave hrane. I onda smo nekako osjetili da treba da se vratimo na selo, da je to nešto što je prirodno za čovjeka, i probali smo, i vidjeli smo da nam odgovara taj posao. I, eto, tako smo počeli", kaže Perić.

Zašto baš naziv "5 jaja" 

Farma “5 jaja” je već postala prepoznatljiv brend, u Bijeljini, a i šire, a Zdravko nam je objasnio kako su došli do tog naziva.

"Pa, naziv farme '5 jaja" je nastao kao idealan doručak, jer sadrži tačan broj proteina i masti koje tijelo može da apsorbuje u jednom obroku, pa je tako i nastao kao idealan doručak. Ja sam se jedno vrijeme bavio i fitnesom, tako da imam znanja o tome i uvijek rado podijelim neki savjet - šta se može jesti, a šta ne može", rekao je Perić.

Kako je posao počeo?

Zdravko je bio na fakultetu u Novom Sadu, studirao je DIF, završio dvije godine studija. Međutim, zbog korone se vratio u Bijeljinu i odlučio da se opet vrati na selo. Na pitanje da li se pokajao, on kaže da nije.

"Ovo je, da kažem, evo, jedini posao koji ne bih mijenjao, i koji mi stvarno odgovara, jer nekako je rad na selu prirodan za čovjeka. Pa, drugar naš radi prodaju koka i mi smo njemu naručili piliće, 120 pilića i zove on nas jedan dan i kaže 'E, stigle su vam koke.' Rekoh: 'Kakve koke?' Pa, kao: 'Koke, odrasle. Sutra nose jaja'. A mi smo pripremili sve za piliće. Za male piliće. I sad treba 120 koka da ubaciš u taj prostor. I što prije da napravimo prostor da mogu da stanu tu. I one su odmah krenule da nose jaja. To je bilo nekih 100 jaja svaki dan", prisjeća se mladi preduzetnik.

Šta su radili sa jajima?

U početku su jaja koristili sa svoje potrebe, za porodicu i za prijatelje. Pošto su obojica bili u sportu i tu su odmah pronašli mušterije za prodaju. 

"Sjećam se, tri mjeseca poslije toga, mi smo već, sa 120, išli na 300 koka, pa na 600, i evo danas smo na 1.500 koka u slobodnom uzgoju", naglašava Perić.

S obzirom da u početku nisu imali znanje, kako je vrijeme prolazilo, usput su učili i istraživali kako sve funkcioniše, a najveće zasluge pripisuje svojoj baki.

"Da, tu su i roditeli. Tu najviše moja baka pomaže. Ona nam je dala i najviše savjeta, pošto je ona žena u tome i najduže. Ona je uvijek imala nekih 30, 40, 50 koka za svoje potrebe. I ona nam je dala i najviše savjeta", kaže Perić.

Kompletan razgovor sa mladim preduzetnikom pogledajte u emisiji "Kafica" portala InfoBijeljina.