Sveštenik Borislav Petrić, paroh crkve Svetog Proroka Ilije, jasno je objasnio: postnije nešto što svako sprovodi samoinicijativno, već je riječ o zajedničkom podvigu Crkve – i zato ne mora biti isti za svakoga.

Blagoslov prije svega

„Zato je važno da kada neko hoće da posti najprije potraži blagoslov od crkve, od svoga sveštenika, da se vidi kako živi, u kakvim uslovima radi, da li ima neku hroničnu bolest, da li često putuje. Kontekst života je važan da bi se odredilo kako i koliko neko da posti, kada da se pričešćuje, kada da se ispovijedi“, istakao je sveštenik Petrić u emisiji Jutro na Blic.

Drugim riječima – post nije univerzalna forma već se, kao i sve drugo u životu jednog hrišćanina, prilagođava konkretnim okolnostima vjernika.

Ko posti na vodi, a ko na ulju?

Tokom Vaskršnjeg posta, pravilo je da se od ponedeljka do petka posti na vodi, dok se vikendom koristi hrana spremljena na ulju. Riba se jede samo na Blagovesti i Cvijeti. Međutim, sveštenik Borislav ističe da to nije strogo za svakoga.

„LJudi koji poste to ne čine sami za sebe, odvojeni od zajednice u nekim svojim sobama, pa sad malo tamo jedu neke proizvode na vodi ili na ulju, gladuju, već naprotiv, učestvuju u zajednici koja se zove Crkva“, rekao je on za Blic TV.

U praksi, sveštenici – na osnovu razgovora sa parohijanima – odlučuju da li je nekom vjerniku primjereniji post na ulju, umjesto na vodi, kao i koliko dugo će post trajati. U obzir se uzima zdravstveno stanje, fizička iscrpljenost, terapije koje zahtjevaju jaču ishranu, ili često putovanje i zahtjevna profesija.

Suština posta je duhovna

„Post nikada ne bi trebalo da bude sveden na dijetu“, podsjeća sveštenik Borislav.

Hrana je samo jedan segment: duhovna priprema, molitva, dobročinstvo, odlasci na liturgije, uzdržavanje od loših misli i djela – sve to čini cjelinu posta. Vaskršnji post je najstroži, ali i najbogatiji u duhovnom smislu, te nije dovoljno samo izbaciti meso, mlijeko i jaja. Potrebno je i unutrašnje pročišćenje.