Vaspitanje štenadi nije ništa drugo do stvaranje određenih navika, povjerenja i privrženosti vlasniku. Drugim riječima, to je učenje psa da bude poslušan, da se podredi određenom načinu života i na određeni način pripremi za obuku, odnosno dresuru.

Već prilikom odvajanja od majke počinje vaspitanje štenadi. Vremenski izraženo, to znači u uzrastu od dva do tri mjeseca i odvija se do početka obuke, kada štene napuni sedam ili više od sedam mjeseci.

Odvajanjem od majke štene je prepušteno vlasniku, od koga zavisi njegov život. S druge strane, od vlasnika zavisi hoće li štene postati pas za određenu upotrebu, što je u najčešćem broju slučajeva i cilj držanja psa. Zbog toga je od velike važnosti posvetiti svom ljubimcu svu pažnju od njegove najranije mladosti. Pri tome je potrebno dosta strpljenja, ljubavi, staloženosti, ali i znanja i samopouzdanja.

Od prvog trenutka svaki vlasnik mora da zna šta hoće i to mora uporno da sprovodi. Štene mora da se navikne da u određeno vrijeme, na određenim mjestima obavlja svoje fiziološke potrebe. Izvođenjem šteneta ono počinje da koristi svoje, u to vrijeme već oštro izražene, orijentacione reakcije i instinkt pažnje. To je veoma značajno, jer štene može da postane vrlo plašljivo, što se kasnije teško može ispraviti. Sistematskim upoznavanjem sa novom sredinom i novim nadražajima plašljivost se neće pojaviti.

Učenje imena i privikavanje šteneta da na poziv dolazi svom odgajivaču već su značajni koraci u vaspitanju, odnosno navikavanju na poslušnost. Daljim razvojem šteneta postepeno ta poslušnost napreduje i učvršćuje se kroz učenje da sjedne i legne. To su dvije radnje čijim izvršavanjem vlasnik nalazi potvrdu da je privikavanje šteneta na poslušnost već znatno napredovalo. Međutim, ni u jednom trenutku ne treba zaboraviti da, bez obzira na uzrast šteneta ili mladog psa, u vaspitanju ili obuci grubost ne smije biti prisutna. Upotreba sile je potrebna samo u razumnoj mjeri, i to u vidu oštrijeg tona ili pokreta, prenosi Politikin magazin.