Ne računa se svuda datum rođenja onog dana kada je dijete došlo na svijet niti kada je začeto, već od trenutka kada je bilo misao u maminom umu. Tako stvari stoje kod jednog afričkog plemena. Kada žena odluči da se ostvari u ovoj ulozi, ona sjedi ispod drveta, sama, sve dok ne čuje pjesmu djeteta koje želi da dođe. Tada se vraća muškarcu koji će biti otac i uči ga pjesmicu, koju će zajedno pjevati dok vode ljubav, kao način da prizovu dijete.

Kada zatrudni, majka uči babice i druge stare žene u selu da pjevaju tu rimu, da bi se orila kada se dijete rodi. Ako mališan nekada padne, ili povrijedi koljeno, neko će ga podići i otpjevati mu je. U slučaju da ikada počini zločin ili neprihvatljiv društveni čin, pozovu ga u centar i svi ljudi iz zajednice ga okruže. Zatim mu pjevaju tu pjesmu, kako bi se pokajalo.