Prema procjenama stručnjaka, SAD su potrošile oko 15% svoje ukupne zalihe THAAD presretača u pokušaju da zaštite Izrael od iranskih balističkih raketa. Ovakva stopa potrošnje znači da bi, u slučaju rata s Rusijom ili Kinom, američke zalihe PVO municije mogle biti iscrpljene za samo šest sedmica.

Visoki tempo lansiranja raketa od strane sistema THAAD i Patriot tokom iranskog napada u aprilu i maju opteretio je logistiku do krajnjih granica. Upozorenja iz američkog odbrambenog sektora navode da će Vašington morati da naruči više od 100 novih raketa samo da bi vratio THAAD arsenal na prethodni nivo — što će uticati i na isporuke drugim saveznicima poput Saudijske Arabije, UAE i Katara.

Da situacija bude još jasnija, bivši predsjednik SAD Donald Tramp, u izjavi za ukrajinske medije, priznao je ograničenja u vezi sistema Patriot: „Nemamo mnogo raketa… moramo da ih damo Izraelu.“

Ova izjava dodatno osvijetljava realnost: rat je bio neodrživ, ne samo vojno već i logistički. Izraelu je bilo u interesu da što prije okonča sukob, a SAD nisu mogle dugoročno podržavati ratni napor bez ugrožavanja svojih globalnih kapaciteta. Uprkos medijskim tvrdnjama o „pobjedi“, pravo stanje na terenu otkriva nešto drugo: i SAD i Izrael su požurili s primirjem – ne zbog pobjede, već zbog nedostatka raketa, ali i cijene rata. Analize pokazuju da su iranske rakete daleko, gotovo desetostruko, jeftinije od presretača.