Ovaj dan prati niz narodnih običaja i vjerovanja, među kojima je posebno značajan običaj iznošenja božićne slame iz kuće, čime se simbolično završava božićni ciklus i priziva sreća i napredak domaćinstva u godini koja dolazi.

Tradicionalno, božićna slama se unosi u kuću na Badnje veče, kao simbol mjesta gdje je rođen Isus Hrist. Na Stevanjdan, slama se ritualno iznosi iz doma. Prema vjerovanju, slamu ne treba bacati, već je pažljivo ukloniti i postaviti na određena mjesta kako bi se obezbijedila plodnost i napredak.

Slama se obavezno nosi u voćnjak. U šumadijskim selima postoji običaj poznat kao “polaženje šljiva”. Domaćin sa sjekirom krene u voćnjak i napravi se kao da će isjeći ona stabla koja nisu rodila. Nikad ne ide sam, pa ga pratilac odvrati i kaže kako će voćka sigurno roditi ove godine. Zato joj se u granje stavlja malo božićne slame i narod vjeruje da će tada voćka početi da rađa, piše Kurir.

Slama se odnosi i u pčelinjak, kako bi pčele davale više meda, a postavljanje slame u štalu simbolizuje želju za boljim zdravljem i plodnošću stoke.

U nekim krajevima Srbije, posebno u Vojvodini, običaj je da žene iznose slamu. Metla kojom je slama pometena ne koristi se tokom godine, već se čuva radi zdravlja porodice.

Svečano raspoloženje i mirenje nastavlja se i na Stevanjdan. U narodu se prenosi i šala kako je ovo “slava za škrtice”, jer gosti dolaze “siti i napiti” od božićnog slavlja.