Iako se njegovo pravo ime ne otkriva, čovjeka o kom Gali piše nazovimo Julijan – pseudonim iza kog se krije jedan od najopasnijih i najhladnijih ubica koje je region ikada iznjedrio.

Julijan je rođen u surovoj sjevernoj Albaniji, u sredini gdje su krvna osveta, oružje i klanski zakoni bili važniji od države. Gali opisuje njegovo djetinjstvo kao splet siromaštva, nasilja i potpune odsutnosti autoriteta. Upravo tu, u takvom okruženju, nastao je čovjek koji će kasnije postati simbol najcrnje strane balkanskog kriminala.

Uspon iz haosa devedesetih

Tokom ratnih i poratnih godina, kada su regionom tutnjali oružje, droga i nova generacija kriminalnih klanova, Julijan ulazi u svijet ilegalnih poslova. Kako Gali piše, „odrastao je u haosu, pa je haos postao njegova logika“.

Brzo je privukao pažnju kriminalnih grupa – ne zato što je bio najjači, već zato što je bio najhladniji.

U Italiji, gdje se tada prelivao balkanski kriminal, Julijan je postao plaćeni izvršilac za nekoliko organizacija. Nije birao strane. Nije pravio razlike. Radio je za onoga ko plati – „moneta za potkusurivanje“, piše Gali. I najopasnije oružje u rukama bosova.

Čovjek koji je živio bez duše

Najjeziviji dijelovi knjige nisu opisi kriminala, već dijelovi u kojima Julijan govori o sebi. Gali ga opisuje kao čovjeka koji je „godinama živio mrtav, ali toga nije bio svjestan“.

Julijan otvoreno priznaje da je vremenom izgubio svaki moralni kompas. U knjizi je zabilježena njegova rečenica koja ledi krv: „Kad živiš kao ubica, misliš da si bog. A u stvari si samo mrtav čovjek koji to ne zna.“

Droga, paranoja, neprekidne potjere i strah od odmazde potpuno su ga uništili. Život u kriminalu pretvorio ga je u sjenku.

Mračni tragovi Julijana Sinanija

Prema onome što je italijanski novinar Andrea Gali iznio u svojoj knjizi „Ubica“ (Il Sicario), Julijan Sinani važio je za najopasnijeg čovjeka albanskog podzemlja, naročito tokom perioda kada je bio aktivan u okviru takozvane „Skaj“ kriminalne mreže. Galijevi izvori iz istraga i policijskih dosijea opisuju ga kao hladnog, metodičnog i potpuno beskompromisnog čovjeka, koji je – prema navodima iz istrage – bio povezan sa više od 20 naručenih ubistava širom regiona.

Gali u knjizi piše da je Sinani kod saradnika ulivao strah „svojom tišinom više nego tuđim prijetnjama“, te da je navodno važio za nekoga ko nikada nije pokazivao emocije ni u najtežim situacijama. Jedan od citata iz knjige koji se često prenosi glasi: „Julijan je djelovao kao sjenka. Nije vikao, nije gestikulirao, samo bi se pojavio, završio posao i nestao.“

U knjizi se ne opisuju eksplicitne metode, ali se naglašava da je Sinani bio poznat po „brzini, preciznosti i potpunoj odsutnosti tragova“, zbog čega je stekao nadimak u kriminalnim krugovima – „čovjek koga ne možeš da vidiš, a kada ga vidiš već je kasno“.

Kako ga je opisala policija?

Navodi iz međunarodnih istraga, koje Gali citira, govore da je Sinani bio na čelu jedne od najorganizovanijih albanskih ćelija za likvidacije, a da su njegovi tragovi otkriveni tek kada je razbijena komunikacija preko aplikacije Sky ECC. Istražitelji su ga opisivali kao „najopasnijeg operativca na Balkanu“.

Zašto je bio toliko važan kriminalnim klanovima?

U knjizi se navodi da je njegova „reputacija“ bila zasnovana na tri elementa: lojalnost klanu, potpuna diskrecija i sposobnost da izbjegne istrage godinama.

Gali tvrdi da je upravo ta kombinacija učinila da ga klanovi tretiraju kao najskupljeg i najtraženijeg plaćenog ubicu u regionu.

Zašto je progovorio?

Najveći obrt u priči dogodio se kada je Julijan odlučio da sarađuje sa italijanskim organima.

Prema Galiju, razlog je bio kombinacija:

- straha za sopstveni život,

- uvjerenja da ga klanovi više ne štite,

- unutrašnjeg sloma nakon dugih godina nasilja.

Njegova svjedočenja postala su dio važnih istraga u Italiji i na Balkanu. Italijanska država mu je dodijelila zaštitu, dok Gali nikada nije objavio njegovo pravo ime, prenosi Telegraf.