Ovom poslovicom najbolje je opisan nastup košarkaške reprezentacije Srbije koja je na Evropsko prvenstvo ispraćena uz pompu domaće javnosti uvjerena da može stići do zlata. Ne neke medalje, već zlatne, a ostale nisu uopšte uzimane u obzir.  
 
Nakon eliminacije u osmini finala navijači su totalno razočarani, jer su već bili spremni za proslavu novog trijumfa svojih ljubimaca od kojih su očekivali da će protivnike pregaziti kao plitak potok.

Ipak, nije se ponovio scenario sa EP 2001. godine kada je SR Jugoslavija, predvođena sadašnjim selektorom Svetislavom Pešićem, redom razbila sve svoje protivnike. Bez obzira na velike želje, taj optimizam nije građen bez temelja, već na osnovu dvije medalje sa dva posljednja velika takmičenja, srebra sa Svjetskog prvenstva u Manili 2023. i bronze sa Olimpijskih igara prošle godine.

Nakon Igara u Parizu viđeno je veliko prijateljstvo među igračima koji su jedva dočekali da se ponovo okupe i krenu ka evropskom tronu. Nije bilo otkaza igrača, svi su pokušavali da se nametnu selektoru koji je bio „na slatkim mukama“ kojih 12da povede u Letoniju.  
 
Za razliku od prošlog okupljanja među odabranima nije bilo Uroša Plavšića i Dejan Davidovca. Njihova mjesta popunili su Stefan Jović i Tristan Vukčević koji je bio jedini debitant, dok su svi ostali bili već dobro uigrani sa prethodnih okupljanja. Pripremni period sjajno je odrađen kada su, između ostalih, bez većih problema nadigrane Njemačka i Slovenija što je dalo novi elan i novu nadu da će zlato konačno zasjati u Srbiji nakon duge 24 godine posta.

Prva utakmica sa Estonijom pokazala je snagu „orlova“ da bi povreda Bogdana Bogdanovića u narednom meču protiv Portugalije uzdrmala tim. Ekipa je ostala bez lidera na terenu i pri tome je presječena osovina Bogdanović - Nikola Jokić. Ostali srpski bekovi nisu se najbolje snašli u kratkom vremenskom periodu i u narednim susretima vidjelo se da nešto ne štima i da će biti velikih problema kada naspram njih budu kvalitetnije ekipe. 
 
Poraz od izuzetno kvalitetne Turske sam po sebi nije bio tragičan, ali je uticao da Srbija krene ka finalu težim putem. Na njemu neugodna Finska bila je prva prepreka. I to nepremostiva. Tako je Srbija ponovila „uspjeh“ sa prošlog EP kada je takođe eliminisana u osmini finala. Tada je Italija bila jača.

Isto kao u Kini 

Nastup „orlova“ na ovom EP može se uporediti i sa onim na Svjetskom prvenstvu 2019. godine kada su pod vođstvom Aleksandra Đorđevića prepuni samopouzdanja otišli u Kinu gdje su svi vidjeli finale sa Amerikancima do kojeg nije došlo, jer je Argentina bila prejaka u četvrtfinalu. Tada se mnogo toga zamjerilo legendi srpske košarke koja je ubrzo otišla sa kormila, a zaboravljeno je sve ono što je napravio prethodnih godina kada je vratio reprezentaciju u svjetski vrh.  

 
Sada se ponavlja slična situacija. Odmah nakon eliminacije „orlova“ sa Evrobasketa javnost u državi, koja ima „sedam miliona selektora“, krenula je da traži krivce. Kao i obično, prvi na udaru bio je selektor Svetislav Pešić kojem su preko noći zaboravljeni svi uspjesi koje je ostvario sa nacionalnim timom kao što je to urađeno i njegovim prethodnicima.

Onda su na red došli igrači, predsjednik saveza... pa su razlozi ispadanja viđeni u lošem suđenju arbitara koji nisu dorasli ovako velikim zadacima, povredama igrača, virusu koji se uvukao u tim, spletu okolnosti... mada treba imati u vidu da su se tokom prvenstva povrijedili Aleksa Avramović (protiv Turske u petom kolu) kao i Tristan Vukčević koji je propustio mečeve protiv Turske i Finske.  
 
„Orlovi“ su sve svoje utakmice igrali u Rigi gdje se igra i završnica prvenstva, a trener iz Banjaluke Žarko Milaković dobro pamti glavni grad Letonije. Naime, u njemu je kao pomoćnik Aleksandra Bućana stigao do zlatne medalje sa juniorskom selekcijom Srbije 2018. godine.  
 
- Ova generacija je na Evropsko prvenstvo došla sa velikim ambicijama da vrati zlato u Srbiju. Rezultati sa Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara davali su im za pravo da to očekuju. Međutim, košarka je nepredvidiva i na EP se odigra devet utakmica u 18 dana, što zahtijeva vrhunsku fizičku i zdravstvenu spremu. Srbija je u pripremama i u prvom kolu protiv Estonije izgledala odlično, ali se situacija promijenila povredom Bogdana Bogdanovića. Tada su isplivale slabosti, posebno na bekovskim pozicijama, gdje niko nije uspio da preuzme njegovu ulogu. U odbrani su dozvolili previše šuteva i ofanzivnih skokova, što je kulminiralo protiv Finske - istakao je Milaković za „Glas Srpske“. 
 
On je dodao da su na igru uticali i zdravstveni problemi u ekipi što se odrazilo na ritam i čvrstinu tima tokom šampionata. Podsjetio je i da FIBA od 2015. godine organizuje EP u četiri zemlje, što nosi dodatne izazove. 
 
- Srbija nije taktički reagovala u najvažnijoj utakmici. Izgledala je sterilno u napadu, a u odbrani nije bilo pravog preuzimanja. Srbija je imala individualni kvalitet, ali je timski izostao - naveo je Milaković. 
 
Kada je riječ o budućnosti, on naglašava da se ne smije tražiti „krivac“. 
 
- Narod smo koji voli rezultat, ali i da brzo osuđuje. Ovo jeste veliki poraz, ali moramo gledati dugoročno. FIBA je promijenila kalendar i evropska prvenstva biće igrana svake četiri godine. To je prilika da bude izgrađena šira baza igrača za reprezentaciju, jer u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo neće nastupati najbolji košarkaši. Ova generacija „izlazi“ i malo njih će dočekati naredno Evropsko prvenstvo u punom sjaju. Španija je, na primjer, žrtvovala ovo prvenstvo radi budućnosti i u timu imala dva juniora, dok su Italija i Njemačka pokazale snagu kroz dobre rezultate svih mlađih selekcija. Kod nas je u klubovima i dalje najbitniji rezultat, ali moramo više pažnje posvetiti djeci koja odlaze na američke univerzitete jer su oni budućnost - pojasnio je Milaković koji je tokom karijere bio trener juniorskog i seniorskog tima Igokee, Studenta i Mladosti iz Mrkonjić Grada.  

Prema njegovim riječima, u Evropi više nema lakih protivnika. 
 
- Košarka je podignuta na viši nivo. Evropski igrači danas su vodeći u NBA, ali Evropa ne smije da dozvoli da klubovi postanu previše „amerikanizovani“. Novi sistem kvalifikacija podigao je manje zemlje, košarka je u njima postala popularnija, treniraju se i edukuju mladi igrači, a selekcije napreduju. Zato smo vidjeli da su Španija, Francuska, Italija i Srbija ispale, dok su Poljska, Finska i Gruzija napravile iskorak. To je nova realnost evropske košarke - zaključio je Milaković. 
 
Proslavljeni srpski reprezentativac Marko Simonović koji u svojoj kolekciji ima srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016. godine smatra da je povreda kapitena Bogdana Bogdanovića uzdrmala reprezentaciju.  
 
- Eliminacija Srbije sve nas je mnogo pogodila. Kada se Bogdan povredio i izašao iz tima, osetila se praznina i ostali smo bez duše tima jer je on lider te ekipe. Krivo mi je što nismo pronašli hemiju i način da zamenimo i pokrijemo njegov izostanak. Nije bilo ni vremena, dok imam informacije da se nekoliko igrača razbolelo pa su se neke stvari poklopile kako ne trebaju. Žao mi je zbog svega, jer su svi momci naporno radili i zaslužili da se takmiče do kraja. Ovo treba da nam bude za nauk, da se malo preispitamo i vidimo da li sve ide kako treba te napravimo dobru analizu. Pre nekoliko godina imali smo situaciju da nam mlada selekcija ispada u B diviziju, a ovamo očekujemo čuda od A selekcije. Moramo da budemo realni i da se zapitamo da li sve radimo kako treba - naglasio je Simonović za „Glas Srpske“. 

 Pritisak

Košarkaš bogate karijere i ujedno mladi trener smatra da psihološki pritisak kod igrača nije bio presudan iako se samo zlato spominjalo prije početka šampionata.  
 
- Ne dolazi tu do straha, ali može doći neki pritisak, mada nisam bio tamo pa ne znam sve tačno. Ne volim da pričam unapred, pogotovo pred veliko takmičenje, jer ne znate kako će se odvijati situacija. Evo nama se upravo to desilo. Očekivali smo zlato, povredio se jedan od dva glavna igrača i šta sad? Ne treba žuriti sa prognozama - rekao je Simonović.  
 
Posebno je ogorčen na navijače koji žele radikalne promjene.  
 
- Idemo iz krajnosti u krajnost što nam je svojstveno kao narodu. Ili prevelika tuga i pljuvanje ili preveliko slavlje. Ne sviđa mi se pljuvanje selektora. Nemoguće je da je čovek prethodna dva leta bio najvoljeniji, najbolji, najharizmatičniji, pravio sjajnu atmosferu, osvajao medalje, „sve znao“... i sada odjednom ne zna ništa. Nisam za takvu vrstu analize i siguran da neće tako analizirati u savezu - rekao je Simonović.  
 
Naveo je neke smjernice kako bi trebalo da bude urađena analiza.    
 
- Mislim da treba drugi tip analize da bude urađen, malo dublji i malo širi, ne samo A selekcije. Treba da se sve gleda, ko igra, ko se odaziva i gde mladi dobijaju šansu i gde je ne dobijaju. Imamo Megu gde igrači dobiju šansu, ali šta je sa ostalim klubovima? Pojavljuje se FMP mada nema ostalih. Razumem da Crvene zvezda i Partizan ne mogu to mnogo da rade, jer su povećali ulaganja i jure rezultate, ali šta je sa ostalim klubovima? Tu mislim na Košarkašku ligu Srbije gde pojedini klubovi već u decembru raspuste tim jer su osigurali opstanak. Ne možemo tako da radimo i da onda govorimo osvojićemo zlato - istakao je Simonović.  
 
Sada se svi pitaju šta dalje. Pešić ima ugovor sa KSS do kraja septembra, a predsjednik Saveza Nebojša Čović rekao je da razgovaraju sa njim, mada se u javnosti spekuliše imenima Dušana Alimpijevića, Zorana Lukića i Saše Obradovića. Ko god da bude selektor, moraće vrlo brzo da zasuče rukave i prione na posao jer već u novembru započinju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvu u Kataru 2027. godine.

Srbija je u grupi sa Turskom, BiH i Švajcarskom iz koje će tri najbolja tim proći dalje i prenijeti bodove. Potom će biti formirana nova grupa sa tri najbolje ekipe iz grupe D u kojoj su Velika Britanija, Italija, Island i Litvanija. Iz novoformirane grupe tri ekipe izboriće nastup u Kataru. Za očekivati je da Srbija i Turska prođu dalje kao i Italija i Litvanija. Upravo među te četiri reprezentacije tražiće se tri putnika što znači da će jedna velesila otpasti i neće putovati na Mundobasket. Izostanak sa Svjetskog prvenstva umnogome komplikuje put na Olimpijske igre.

Naime, određen broj reprezentacija na osnovu plasmana izboriće nastup na Igrama u Los Anđelesu 2028. godine, a oni koji u Kataru ne čekiraju kartu za SAD moraće u olimpijske kvalifikacije koje su dosta nepredvidive. Koliko ih je teško igrati Srbija je osjetila na svojoj koži. „Orlovi“ su na Igre u Rio de Žaneiru otišli upravo kroz njih dok to nisu uspjeli da ponove za Tokio 2021. iako su bili domaćini kvalifikacionog turnira na kojem je slavila Italija. Naredno Evropsko prvenstvo biće održano 2029. godine u Estoniji, Grčkoj, Sloveniji i Španiji.  

I za kraj pitanja na koja je danas vrlo teško dati suvisle odgovore. 
 
Kako je moguće da ekipa, koja je u pripremnom periodu oduvala sa parketa Njemačku i Sloveniju, na prvenstvu izgleda sterilno, bezvoljno, nezainteresovano i tromo. Da li je za tim dovoljno samo da bude talentovan ili mora da se posloži još niz faktora. Kakve su nam mlađe kategorije i sistem funkcionisanja saveza i, na kraju, misli li iko na budućnost. Vrijeme definitivno ne radi za srpsku košarku.

Plaćen ceh 

Slavni trener Bogdan Tanjević u intervjuu za „Glas Srpske“ prije nekoliko dana dao je svoje viđenje eliminacije Srbije sa EP.  
 
- Nakon sjajnih partija tokom pripremnog perioda i na startu šampionata košarkaši su se pomalo osilili, osjećali su da su glavni favoriti, da imaju kvalitet za zlato. Igrači podsvjesno nisu vjerovali da mogu da izgube meč protiv Finske. Tako su i ušli u njega. Trenerima je to veoma teško izbiti iz glave, koliko god pokušavali. I onda se u slučaju lošeg rezultata, kad stvari ne idu po planu, stvara dodatna nervoza, igrači počinju da strahuju prilikom šuta, biraju loša rješenja i to donosi dodatne probleme. Srbija je platila ceh neopreznosti. Finska je ušla maksimalno koncentrisano u meč, bila je hrabra i pogađala neke šuteve koji inače ne ulaze - istakao je Tanjević.