Ovaj muzičar uvršten je među najpopularnije umjetnike današnjice.

Na njegovom repertoaru su djela J.Bramsa, I. Handoškina, A.Glazunova, S. Prokofijeva, I. Stravinskog, M. Musorgskog, P. Čajkovskog, K. Sen – Sansa, K. M. Vebera, Ž. Bizea, H. Rodriga, D. Šostakoviča, J. Štrausa, A. Koplanda, A. Kusjakova, V. Semjonova, V. Podgornog, Dž. Geršvina, S. Gubajduline, A. Pijacole.

Jurij Vasiljevič Šiškin organizuje festivale i koncerte koji popularizuju harmoniku, drži predavanja i master klasove u najvećim svjetskim gradovima, nastupa kao koncertni izvođač u različitim regijama Rusije i međunarodnim festivalima i takmičenjima.

Snimio je osam kompakt – diskova. O izvođačkoj umjetnosti Jurija Vasiljeviča Šiškina najtačnije je govorio V. Gudi: „To je sinteza strasti, neograničenog tehničkog savršenstva, emocionalnog magnetizma i iskrenosti! Svoje interpretacije on crpi iz onih visina nadahnuća, gdje možda počiva muzika, gde se rađa i odakle dolazi sama ljepota“.

Odakle ljubav prema muzici?

– Ljubav prema muzici naslijedio sam od majke. Njena želja je bila da joj sin bude muzičar. U našoj familiji, po majčinoj i očevoj liniji niko nije bio muzičar. Majka je cijeli svoj život maštala da bude umjetnica, da snima filmove, da bude na sceni. Međutim, udala se za donskog vojnika i riješila je da sve svoje snove ispolji kroz djecu. U to vrijeme htio sam da budem slikar. Veoma uspješno sam slikao životinje. Išao sam u zoološke vrtove. To mi se sviđalo. Ali, očeva disciplina i čvrsta ruka mi je pomogla da postanem muzičar.

Za sve ove godine da li ste ikada imali zasićenje od sviranja i kako ste to prevazišli?

– To mi se desilo samo jednom u životu poslije koncerta u Hrvatskoj. Samo jednom sam svirao u Puli. To je bio prvi koncert sa mojim novim instrumentom i činilo mi se da sviram samouvjereno. Međutim, nakon koncerta sam dobio kritike koje su me „srušile“. Veoma volim kritiku. Ona je za mene poput benzina koji mi pomaže da još više idem napred. Ali, ovde je bio veliki kontrast. Mislio sam da je u mom izvođenju sve u redu, a ispalo je da je sve loše. To je za mene bilo strašno! Dva mjeseca sam bio u depresiji i htio sam da zauvijek ostavim harmoniku. Ali, nakon toga su me pozvali da održim koncert u Rusiji i u tom nastupu vidio sam novu šansu za sebe. Iskoristio sam je i poslije dva mjeseca depresije doživio sam ogroman uspjeh.

Mnogi za vas kažu da ste najbolji harmonikaš svijeta. Šta za vas znači ta titula?

– Mnogo puta sam to čuo, ali znam da je bolji od svih Gospod Bog. Sve svoje upjehe šaljem Gospodu. Najvažnija mi je zahvalnost Njemu, a ne ljudima koji me smatraju najboljim. Ako budem smatrao da sam bolji od svih postaću centar svijeta, a taj centar je zauzet, u njemu je Bog.

Nakon svih uspjeha, priznanja i reputacije koja vas prati, da li još uvijek imate sviračke izazove?

– Naravno. Još uvijek imam mnogo snova i mašte za ono što želim da odsviram. Moje srce iznova i iznova želi nešto novo, želi nove uspjehe. Sada mi je cilj da moji učenici sviraju kao ja. U tome je smisao, a ne da sam budem broj jedan. Drugačije nema razvoja, nema napretka.

Šta radite u slobodno vrijeme?

– U slobodno vrijeme najviše želim da budem sam. To je moje najbolje stanje. Tada sam interesantan sam sebi i zanimljivo mi je da budem sam sa sobom. Pored toga mnogo čitam knjige – mudre zapise i gledam kvalitetne filmove.

Put od Rostova prema svijetu

Jurij Vasiljevič Šiškin rođen je 1963. godine u Azovu – rostovska oblast.

Završio je srednju muzičku školu u Rostovu 1982. godine, a diplomirao na Rostovskom muzičko – pedagoškom institutu (koji danas nosi naziv Konzervatorijum „S. V. Rahamanjinov“ ), 1989. godine u klasi profesora, kompozitora V. A. Semjonova.

Postdiplomske studije je završio na Ruskoj muzičkoj akademiji „Gnjesini“, u Moskvi 1992. godine u klasi istog profesora.

Laureat je međunarodnih  takmičenja u Njemačkoj, Americi i Italiji. Od svoje 17 do 28 godine života učestvovao je na 10 takmičenja razlitičitog nivoa, a pobijedio na sedam.