Dejan Ćosić iz Bijeljine instruktor je načina upoznavanja svoje spoljašnjosti i unutrašnjosti. Za portal InfoBijeljina kaže da je joga sve prisutnija i potrebnija savremenom čovjeku.

Možete li nam objasniti šta je to joga, koja je njena svrha i kakav je uticaj joge na čovjeka i organizam uopšte?

Joga podučava ljude da vrate fokus na usnutrašnjost i da shvate da su cjelina. Benefiti od vježbanja joge su sjajni, to je ustvari najstarija vještina na svijetu, nauka prije svega, iako ljudi širom svijeta i ovde misle da ona pripada nekoj religiji, nekoj vjeri, nekim sektama...  To naravno nije tačno, joga je nauka, nauka o čovjeku i metod kako da se postigne to jedinstvo. Ona predstavlja krajnji cilj jedinstva i predstavlja metod koji dovodi do tog jedinstva sa samim sobom. 

Kada ste shvatili da je vrijeme da se počnete baviti jogom?

Ja sam završio etnologiju i antropologiju, prosto me zanimao čovjek. Sa te naučne strane htio sam da razumijem sebe bolje, da razumijem svijet bolje. U toku studiranja iako sam znao za jogu od ranije, ali sam u toku studiranja u Beogradu se susreo sa jogom i to je bio neki unutrašnji poziv. Nema tu razmišljanja o tome, to prosto samo od sebe krene. Sreo sam sjajne ljude koji su uz pomoć joge doveli svoj um, svijest, tijelo, emocije, misli, intelekt sve u jedan balans. 

Mi se uvijek krećemo na osnovu nekih primjera na osnovu uzora i ti ljudi koje sam ja sreo su bili uzori i mene pokrenuli da i ja počnem da se bavim tim. 

Često ljudi kod nas imaju pogrešnu sliku o jogi i poistovjećuju je samo sa meditacijom. Šta je to i od čega se sastoji joga i da li su potrebna neka odricanja da bi ste se bavili jogom?

Nisu potrebna nikakva odricanja, ali do odricanja dolazi na tom putu kad čovjek krene da se bavi jogom. Jer mi živimo u svijetu viška, imamo toliko toga viška. Višak informacija, višak odjeće, hrane, odnosa... Sve u višku i onda u toku praktikovanja joge, odnosno toku okretanja čovjeka ka samom sebi mi vidimo šta nam je sve bespotrebno i počinjemo lagano da otpuštamo stvari koje nam nisu potrebne, odnosno oslobađamo se raznoraznih tereta. 

Postoji jedna klasifikacija „astanga joga“. Astanga znači osam. Put čovjeka ka sebi na osnovu osam stepenika. I ja sam prvo počeo da se bavim vježbama disanja i onda sam shvatio da je disanje ključ života da je mnogo bitnije i od hrane i od vode. Taj sam element vazduha je bitniji od elementa zemlje koji je hrana i elementa vode koji je prosto voda koju koristimo i da bez vazduha mi ne možemo da živimo ni tren. 

Stekli ste novo znanje i iskustvo u ovoj oblasti, koliko vam je pomogao put u Indiju i šta ste tamo mogli da primjenite? Kakav je mentalitet, kakvi su ljudi, koliko se razlikuju od naše kulture?

To pripada drugom svijetu, skromnijem svijetu. S jedne strane skroman, s druge strane pohlepan, takva je prosto ljudska priroda čas skromna čas pohlepna. Sve što ima kod nas ima i u Indiji, ali sve što ima u Indiji nema kod nas. Mnogi ljudi tamo su navikli da žive na minimumu, ali se osjećaju mnogo bolje, srećnije radosnije nego mi koji imamo toliko toga viška. 

Na kraju nas život stalno vraća na te neke stvari, kao na početku što sam pomenuo, koliko mi imamo viška. Za jedan zdrav i normalan život potrebne su osnovne stvari, a to je prosto. 

To je bila stvar koju sam uočio u Indiji, da su ti ljudi radosni, odnosno taj jedan dio Indije, indijska država zove se Maharaštra uglavnom sam tu bio i primjetio sam da nema straha. Ljudi ne osjećaju strah, a to je upravo taj dio, nema brige za budućnosti. 

Kada mi želimo više nego što nam je potrebno počinjemo da brinemo, kako će ta naša budućnost da izgleda, a sve su to nepotrebne stvari. 

Ljudi ne žive uopšte, ljudi imaju samo utisak da žive. Problem je što ljudi samo misle da su ljudi, ali nisu ljudi ne žive ljudskim životom. Ili je to neki zvjerski nivo, taj nivo pohlepe ili je to životinjski nivo gdje prosto ne razmišljaju svjesno nego se rukovode instiktivnim stvarima. 

Mi živimo u iluziji, pričamo stalno o nekoj ljubavi a ustvari to nije ljubav to je trgovina, ja tebi ti meni. Znači to je trgovina, tu nema ljubavi. Ali ako mi počnemo, što joga izmeđuostalog podučava, ali podučavaju i razne druge vještine i nauke i religije i duhovni pravci podučavaju da čovjek prosto bi trebalo da posmatra sve kao dio sebe i svemu da pristupa na isti način da daje.

 

- Neka vam na umu bude samo ono što najviše želite u životu. Bilo da je to zdravlje, ili prosvetljenje – mislite samo na to. Osetite želju čitavim svojim telom i zamislite ostvarenje svoje želje. To nije prolazna želja za taj dan, već ono čemu vaše biće dugoročno težite, kaže Ćosić.

Ljudi koji su okupirani čulnim zadovoljstvima će kompletan sistem preokrenuti, napravit ga u okviru čulnih zadovoljstava da on djeluje. Šta god da ponudite ljudima, bilo kakvo učenje istinsko, ispravno učenje ljudi će vremenom to da izvitopere i tako isto se desilo sa tantra jogom, da većina ljudi na zapadu kada kazes tantra ima asocijaciju na seks.

- U principu tantra joga ili sama joga, to su kao sinonimi lijeva i desna strana. U Indiji postoje ta lijeva tantrička strana, ljudi koji se bave lijevom tantrom to su neke nezamislive stvari za nas. Ljudi koji se bave transformacijom prljavštine. Znači postoje bića koja se zovu agori, oni žive na grobljima jedu najprljavije sve i to je njihova svrha. Kao što mi imamo na primjer kada pogledate lešinara, ti ljudi žive bukvalno kao lešinari, a lešinari u prirodi imaju jednu ključnu ulogu čistača. Tako i ljudi izabiraju da žive kao čistači, a to je za nas neshvatljivo, ističe Ćosić.

Kako komentarišete to što hrišćanstvo nema pozitivan stav što se tiče joge?

Pa ja ne bih rekao tako, prvo hrišćanstvo nema jedan stav o životu čak ni pravoslavlje čak ni pravoslavna crkva niti ne znam katolička crkva, protestantska. Ništa od tih crkava ili zajednica ne govori samo od sebe, nego govore ljudi tumači određenih zakona pojmova, nauke vjere. Svi tumače na svoj način u skladu sa svojim afirnitetima u skladu sa svojim ograničenjima uma ili svijesti ili onima koji prosto nisu ograničeni na takav način. 

Poenta je u tome da ljudi vide često prijetnju na neki način. Ljudi koji se bave jogom  da budu prijetnja po neku vjersku zajednicu. Ali kao što sam pomenuo na početku, joga nema veze sa religijom. To je duhovnost, duhovni put čovjeka koji je prirodan. Bilo ko, ko je duhovan, ne može da razgraniči ovaj razgovor kao neduhovan i kada ode u crkvu ili džamiju ili duhovni centar da kaže tamo je duhovnost ovde ne. Suština je potpuno ista i ako uporedite svete tekstove, Bibliju, Kuran, Bagava Gitu, Bede ili Tao te Đing ili neke druge svete knjige, vidjećete da taj najfiniji dio priča o jednoj te istoj stvari jednoj istoj univerzalnoj apsolutnoj svijesti koju ljudi mogu da razumiju u skladu sa svojim stanjem.

Dakle, imajte povjerenja, samopouzdanja, razvijajte svoju snagu volje, sposobnost koncentracije, svoju vjeru i ljubav – uz pomoć Joge.