Primjedbe su najviše upućene ka Univerzitetsko-kliničkom centru RS, gdje je tokom kovid epidemije zabranjena pratnja hospitalizovanoj djeci, sa obrazloženjem da se tako sprečava eventualni unos virusa u kliniku.

Dozvoljen je boravak roditeljima s djecom oboljelom od hematoonkoloških oboljenja, dijabetesa, djecom s poteškoćama, djecom koja doje, te kada ljekar procijeni da je neophodno prisustvo majke.

Posjete psiholozima
Ovo, međutim, znači da će i dvogodišnje dijete ostati samo u bolnici na nekoliko dana, ako ljekar tako procijeni, čemu se roditelji oštro protive. Uporno pokušavaju da ukažu na to da djeca koja ostaju na liječenju u ovim uslovima doživljavaju psihičke traume, zbog čega su se žalili i Ombudsmanu za djecu.

Majke i očevi jadaju se da su im djeca nakon hospitalizacije mjesecima posjećivala psihologa, da ne prepoznaju svoje roditelje, da se bude cijele noći uz vrisak, dobijaju napad panike kada vide ljude s maskama, odbijaju da jedu, a na antidepresivima su bili i neki roditelji.

Iskustva
Roditelji su se udružili i u Fejbuk grupu “Pratnja djeci prilikom hospitalizacije”, gdje iznose svoja iskustva iz bolnica. 

Majka D.K. požalila se da je dijete sa dvije godine i četiri mjeseca ostalo šest dana samo na odjelu neuropedijatrije zbog epileptičnog napada.

– Meni ne dozvoljavaju da ostanem s njim. Rečeno mi je da ne mogu, da ima više od jedne godine i da nije dijete s posebnim potrebama. Ovo je stvarno nehumano i prema djeci, a i roditeljima – ispričala je ova majka.

Na liječenju u Banjaluci je bio i desetogodišnji dječak iz Zvornika. Majka M.B. navodi da su ga u bolnici vodili psihologu, jer je plakao.

– Tri dana sam čekala i tražila vezu da bi me testirali, jer nisu htjeli. Na kraju sam testirana, a kada sam došla toliko sam se šokirala vidjevši malu djecu koja su tu bez roditelja. U krevetićima, samo su im podigli skroz stranice da ne ispadnu, jedni plaču, drugi se pomokrili, veća djeca hodaju sama. Ne mogu da kažem da ih niko ne pazi, sestre su tu, ali ne stižu svake sekunde da budu uz njih – njeno je iskustvo.

Dopisi bez odgovora
Nakon slanja brojnih dopisa institucijama da reaguju i zaštite djecu, pravnica, administratorka Fejsbuk grupe i majka Nataša Stanković, zajedno s kolegom Miloradom Mitrovićem, uputila je nedavno inicijativu Ministarstvu zdravlja RS za uređenje prava djeteta, da bude s roditeljem za vrijeme hospitalizacije. Ona je razočarana nereagovanjem institucija i njihovim nerazumijevanjem koliko je bitno za djecu da roditelji budu uz njih u bolničkoj sobi.

Razočarana je i u građane koji nisu jače digli glas protiv ove nepravde. 

– Ljudi su nam se javljali sa strašnim iskustvima, završavali su na lijekovima za smirenje. Smatramo da ostavljanje djeteta bez pratnje u najosjetljivijem periodu kognitivnog i psihološkog razvoja, za vrijeme liječenja, predstavlja zanemarivanje djeteta, ukoliko se s njim ne nalazi osoba od povjerenja. Roditelji su danas, u vrijeme epidemije virusa korona, onemogućeni da dobiju čak i osnovne informacije o zdravlju djeteta s obzirom da su i posjete i boravak uz dijete onemogućeni – ističe ona.

Pratnja
Stankovićeva navodi da je sadašnji pravilnik, na koji se UKC poziva, sporan, jer piše da djeca koja nisu dojena i nemaju poteškoće u razvoju mogu samo izuzetno imati pratnju, ako nadležni ljekar utvrdi da postoji takva potreba.

– S tim se manipuliše, jer oni uvijek mogu reći: “Mi smo utvrdili da ne postoji potreba za pratnjom”. Ovo je vrlo nespretno regulisano podzakonskim aktima. Podnijeli smo zato inicijativu da se zakonski reguliše pratnja, da se uvrsti u nacrt Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zdravstvenom osiguranju, koji je trenutno u izradi – precizira ova pravnica.

Inicijativom se, između ostalog, traži da se pravo na smještaj uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju omogući svim roditeljima, bez obzira na način prehrane djeteta i bez obzira na godine života djeteta, da se omogući pravo na punu platu roditelja za sve vrijeme privremene spriječenosti za rad usljed njege djeteta koje se nalazi na stacionarnom liječenju, obezbijede mjere podrške domovima zdravlja i bolnicama za smještajne kapacitete za boravak roditelja s djecom, detaljno propišu uslovi i način ostvarivanja prava, kao i sankcije u slučaju nepoštovanje ovog prava.

Odvajanje je stres
Psiholozi upozoravaju da odvajanje od roditelja predstavlja stres za svako dijete, uz napomenu da intenzitet stresa zavisi od njegovog uzrasta, osobina i temperamenta, te trajanja liječenja. Najviše su, ističu, pogođena djeca od prve do četvrte godine, kada je privrženost roditeljima najintenzivnija. Djeca u ranom uzrastu mogu da zaključe i da su sami krivi što ih je roditelj ostavio.

Iz UKC RS do završetka teksta nisu odgovorili na naša pitanja, da li će roditeljima konačno biti dozvoljeno da ostanu s djecom na liječenju, uz negativan test na virus korona, te koliko zdravstvenih radnika u jednoj smjeni brine o hospitalizovanoj djeci na Klinici za dječje bolesti.

– Mjere su uvedene isključivo zbog zaštite zdravlja djece koja se liječe u Klinici za dječije bolesti UKC, jer su odrasli često prenosioci bolesti i kao takvi mogu vrlo lako da unesu virus u Kliniku. U potpunosti razumijemo zabrinutost roditelja i shvatamo da je riječ o veoma osjetljivoj populaciji, a ove mjere su donesene u cilju sprečavanja ulaska virusa u Kliniku i očuvanja zdravlja djece, što je opšti interes koji je uvijek ispred pojedinačnog – poručili su ranije medijima iz UKC.