Neven Subotićse već dosta toga nagledao u tom posebnom svijetu koji se zove profesionalni fudbal. Prošao je gotovo sve stanice koje jedan profesionalni fudbaler može proći. Ovaj fudbaler rođen 1988. u tadašnjoj Jugoslaviji slovi kao trezven i staložen i zato njegove riječi u medijima imaju težinu.

"Šta sam sve doživio u posljednjih 14 godina: ibuprofeni se gutaju poput bombončića." Sredstva protiv bolova su svakodnevica mnogih fudbalera Bundeslige i to nije novi fenomen. Nakon jednogodišnjeg istraživanja i razgovora s preko 150 bivših i aktuelnih igrača, sportskih ljekara i trenera, novinari javnog servisa ARD i istraživačkog portala Correctiv su došli do zaključka da zloupotreba sredstava protiv bolova nije slučaj koji pogađa pojedince nego masovni fenomen.

Subotić, koji je u javnosti poznati i po svojoj humanitarnoj djelatnosti, govori o profesionalnom fudbalu kao "sistemu prenošenja pritiska" koji na kraju završi na samim igračima. "Mnogi igrači uzimaju tablete čak i ako nemaju akutnih bolova", kaže bivši igrač Borussije iz Dortmunda.

Bez tablete ne ide

To potvrđuje i bivši profesionalac Dani Schahin. "Posljednjih tri, četiri godine zapravo ništa više nije išlo bez sredstva protiv bolova. Kada moraš igrati onda nije realistično da na teren izađeš bez tableta", kaže Schachin. On pritom govori o prevenciji.

No tablete nisu samo problem vrhunskog fudbala nego i amaterske lige. U ispitivanju ARD-a i Correctiva 79 posto amaterskih fudbalerki i fudbalera je priznalo da koristi sredstva protiv bolova. Njih 56 posto redovno.

Predsjednik Njemačkog fudbalskog saveza (DFB) Fritz Keller je izrazio "šokiranost" ovim brojkama i najavio mjere za "senzibiliziranje" kod ovog problema. "Amaterski sport je tu da bi ljude učinio zdravijima, a ne da ih uništi", kaže Keller.

Među žrtvama dugotrajne zloupotrebe sredstava protiv bolova je i bivši profesionalni fudbaler i evropski šampion Karlheinz Förster. Njegove izjave iz 2017. pokazuju da je ovaj problem sve samo ne novi fenomen. "Prije je i kod manjih povreda bilo najnormalnije uzeti Voltaren kako bi se moglo igrati", rekao je Förster za dnevnik Bild.

Bez tableta, kaže, bi njegova karijera završila mnogo ranije. No i dan danas osjeća posledice te zloupotrebe. Hrskavica u skočnom zglobu je u potpunosti uništena. Bol je, što se zaboravlja, zapravo signal tijela da nešto nije u redu. "Ja bih danas svakom sportisti preporučio da izliječi svaku povredu do kraja a ne da je potiskuje sredstvima protiv bolova", kaže bivši profesionalac.

WADA: sredstva protiv bolova nisu doping

No neki u samom sistemu gledaju opušteno na ovu pojavu. Mnoge sportiste uprava i doktori hvale ako se nakon povrede prije vremena vrate na teren. Doktor kluba TSG 1899 Hoffenheim Thomas Frölich gleda trezveno na uzimanje sredstva protiv bolova.

"Mi u vrhunskom sportu naravno kažemo da je doping samo ono što stoji na službenim listama. A na njima sredstava protiv bolova nema", kaže Frölich. Taj stav potvrđuje i Svjetska antidopinška agencija WADA. "Naši stručnjaci su jedinstveni u mišljenju da sredstva protiv bolova ne podižu učinak u sportu nego ga samo obnavljaju", stav je WADE.

Ko griješi?

Rezultati novinarskog istraživačkog tima su rječiti i zabrinjavajući. No oni zaista više nikog ne mogu iznenaditi. Predugo su strukture u fudbalu izbjegavale suočiti se s ovim problemom da bi sad bili "šokirani". Stav DFB-a je pomalo začuđujuć po ovom pitanju.

Niko Kovač je još prije tri godine rekao da su oni koji misle da je profesionalni fudbal moguć bez sredstva protiv bolova, u zabludi. I bilo je isto tako jasno da će amaterski fudbaleri prije ili kasnije "pokupiti" trikove profesionalaca. Ostaje pitanje hoće li fudbalski svijet, sada kada svi znaju za ovaj problem, nešto promijeniti.