Predsjednik Centra modernih znanja u Banjaluci Nebojša Macanović kaže da istraživanja pokazuju da djeca od devete godine pokazuju znakove zavisnosti od mobilnih telefona. On za “Glas” navodi da u ranom uzrastu dominiraju igrice, a kasnije brojne društvene mreže, a kada ih roditelji opomenu i daju im zadatak, ona često izgledaju kao hipnotisana.

 

- Čini se da ništa od informacija ne dopire do njih. Kako odrastaju javljaju se i druge poteškoće, počevši od toga da ne žele da se jave roditeljima na telefon ili poruku, jer to nije “in” u društvu. Na raznim događajima primjetno je da uopšte ne komuniciraju nego stalno gledaju u ekran telefona. Zbog toga u okviru centra pokrećemo pedagoško-psihološko savjetovalište, uz poseban akcenat na rad sa djecom, zavisnicima od društvenih mreža, kao i sa adolescentima socijalno neprilagođenog ponašanja - priča Macanović i dodaje da istraživanje Filozofskog fakulteta u Banjaluci pokazuje da učenici završnih razreda osnovnih škola dnevno provode po šest sati uz telefon, što je alarmantno.

 

Povod za terapijski rad je, priča Macanović, i taj što djeca danas ne znaju da se igraju, već na ekranima gledaju kako se drugi zabavljaju.

 

- Istraživanje za to nam nije ni potrebno, jer se takvi primjeri nalaze svuda oko nas. Radionicama ćemo raznim kulturnim i sportskim igricama, zagonetkama, analizama priča, raznim metodama igranja uloga nastojati da ih naučimo kako sami da se igraju i kvalitetno provode vrijeme - kaže Macanović i upozorava da današnjim generacijama telefon ne može biti ukinut u potpunosti, jer bi to izazvalo kontraefekat, poput depresije. On savjetuje roditeljima da razgovorom postignu dogovor u vezi sa upotrebom telefona te da to nikako ne bude više od sata dnevno.

 

Logoped u banjalučkoj Osnovnoj školi “Aleksa Šantić” Jelena Ljubomirac uvjerava da se zavisnost od telefona kod djece javlja u još ranijem uzrastu, navodeći da u praksi ima takve slučajeve kod mališana od tri godine.

 

- Bebe se u prvim mjesecima života izlažu ekranu i to je danas najveći problem i uzrok govorno-jezičkih poremećaja koje poprimaju epidemijske razmjere. Prije dvije godine sam radila istraživanje gdje je oko 40 odsto učenika nižih razreda imalo problema sa nepravilnim izgovorom - uvjerava Ljubomirac.

 

Navodi da zakasnjeli govor i nepravilna artikulacija u ranom uzrastu kasnije izazivaju poteškoće u čitanju i pisanju, ali i druge probleme.

 

- Prve funkcionalne riječi treba da se jave oko prve godine, a danas je to kod većine djece znatno kasnije. Sedam do osam mjeseci kasne, naročito kada stalnu izloženost ekranu prati nedostatak stimulacije i posvećenosti roditelja. Mame i tate moraju razgovarati sa djecom, živi govor ništa ne može zamijeniti - savjetuje Ljubomirac.

 

Začetnik NTC sistema učenja i predsjednik Komiteta svjetske Mense Ranko Rajović kaže da telefon izaziva zavisnost za deset dana korišćenja.

 

- Igrice i brze slike koje se smenjuju na telefonu kod dece izazivaju lučenje hormona koji su izuzetno jaki i stvaraju zavisnost. I nema veze da li dete ima pet, 10 ili 15 godina. Kod mališana koji gledaju u ekran telefona dva-tri sata dnevno u periodu razvoja mozga dolazi do smanjenja dubokih regija velikog mozga, koje su zadužene za prostornu orijentaciju i memoriju. Dalje, zbog života u digitalnom svetu dete ne zna šta je dobro, a šta loše, nema kočnicu i javlja se agresivnost - objašnjava Rajović za “Glas”.

 

Tvrdi da društvo nije ni svjesno ozbiljnosti problema.

 

- Posledice će biti katastrofalne ako se hitno ne krene delovati. Počevši od roditelja, vrtića, škola do institucija čiji je resor obrazovanje. Već sada svedočimo posledicama, nedavni slučaj samoubistva mladog momka u Laktašima je primer - kazao je Rajović i dodao da raste broj djece sa kašnjenjem u razvoju koje u velikoj mjeri liči na autizam, ali su u pitanju posljedice nastale zbog upotrebe telefona.

 

 

Ranko Rajović kaže da u Velikoj Britaniji istraživanja pokazuju da deset do 15 odsto učenika uzima ili je uzimalo lijekove za koncentraciju, a neki od njih su na bazi amfetamina koji je jedna vrsta droge.

 

- Ima dece i u Srbiji koja piju takve lekove. To je pokazatelj da se moraju tražiti rešenja i svi zajedno moramo da se borimo. To nije borba koja će trajati mesec ili dva, već narednih deset pa i 15 godina - kazao je Rajović.