Goran Perkić je koreograf i umjetnički rukovodilac Srpskog kulturno-umjetničkog društva „Semberija” već 38 godina, a član gotovo pet decenija, te sa blizu hiljadu nastapa. Posvetivši SKUD-u “Semberija” veliki dio svog života i neizmjerno mnogo truda, ispisao je i još ispisuje istoriju ovog društva i njegove mnogobrojne uspjehe.

Goran Perkić je rođen 12. avgusta 1960. godine u Bijeljini, gdje završava osnovnu, a zatim  i Poljoprivrednu školu. Folkloraš je od svoje trinaeste godine, najprije u folklornoj sekciji OŠ “Radojka Lakić”, danas je to OŠ “Sveti Sava”, a iste godine kada je zaigrao u školskoj sekciji,1973. godine, na poziv koreografa KUD-a “Semberija” Mirsada Derviševića Đermana, prelazi u to gradsko društvo.

 

- Prvi nastup s KUD-om “Semberija” imao sam u kasarni povodom Dana JNA, gdje smo izveli “Crnu Travu”, a zatim je, sjećam se, uslijedio nastup na Tjentištu, gdje smo nastupili pred učesnicima radne akcije, prisjeća se Goran Perkić, koji poslije završetka srednje škole, 1978. godine odlazi u Beograd gdje upisuje etnologiju na Filozofskom fakultetu, a odmah se učlanjuje i u Akademsko kulturno-umjetničko društvo “Branko Krsmanović” u koje se vrlo brzo uklopio.

U popularnom “Krsmancu” proširuje svoja znanja radeći sa tada najeminentnijim koreografima, od kojih izdvaja Branka Markovića. Godine 1981. tokom služenja vojnog roka u Čačku, uradio je nešto što smatra svojim prvim koreografskim radom.

 

- Komanda kasarne me zadužila da povodom 22. decembra, Dana armije, napravim slet. Sa 1800 učesnika, koje su činili vojnici, učenici svih srednjih škola i stariji osnovci, na čačanskom stadionu sam napravio spektakl. Tada sam shvatio da mogu da radim kao koreograf, kaže Perkić, koji se po odlasku u Beograd na studije i igrajući u “Krsmancu” posvećuje i proučavanju folklora.   

Stručna znanja iz oblasti narodnih igara, pjesama i običaja  sticao je pohađanjem brojnih seminara i škola folklora.

 

- Bio sam željan znanja i počeo sam odlaziti na seminare. Posebno vrijedno je bilo to što sam pohađao Bodijsku školu folklora koju je vodio Zagrepčanin dr Ivan Ivančan, istraživač folklora, etnolog, koreograf i dugogodišnji umjetnički rukovodilac ansambla “Lado”. Bila je to sjajna prilika da svi koji smo pohađali tu školu, nekada najsadržajniju i najorganizovaniju školu učitelja folklora, naučimo svih šest etnokoreoloških zona, od Vardara do Triglava, ističe Perkić. 

Godine 1982., zbor ličnih razloga, a vezanih za porodicu, završava igračku karijeru, vraća se u rodni grad, da bi 1983. došao na mjesto koreografa u KUD “Semberija”. Tada je predsjednik društva bio Siniša Kajmaković i njih dvojica su silnom energijom gradili i jačali ansambl. 

Postavili su sebi zadatak da naprave kulturno-umjetničko društvo koji će u tom trenutku biti maksimalan, a govorili su da će sigurno uspjeti, jer djeca i mladi imaju potencijal da se razvijaju, treba im samo dati šansu i raditi sa njima. 

Potvrda tome bila je i prva koreografija koju je Perković postavio dolaskom na mjesto koreografa, a to je  razigrano, bogato, poletno “Brankovo kolo”, kole koje pršti ljepotom satkanom od igara iz svih republika koje su činile Jugoslaviju. 

 

- Tada je folklorno društvo imalo samo pet parova, za nepuna dva mjeseca broj se povećao na oko 40 igrača, a danas ih je preko 700, od kojih 150 u sekciji veterana, navodi Perkić.   

Jedan od vrijednijih doprinosa Gorana Perkića svakako je onaj na području koreografije, uobličavanju obrazaca igre estetskom dimenzijom za scensku primjenu. Takav je primjenjeni rad proizašao iz intenzivnog terenskog rada i analize, te obradom folklornih igara novom izvrsnošću na sceni.

 

Neumorno tragajući i istražujući narodne igre i pjesme vezane uz običaje, te godišnje i životne cikluse, obrađivao je i različita područja Balkana kao cjelinu raznovrsnih motiva lokalnih obrazaca igre, a posebno ističemo ona vezana za naš kraj, za Semberiju. Jedan od najvećih uspjeha u domenu folklora je postavljanje “Lazarica” na scenu 1985. godine. 

Pored ove koreografije postavio je i tako sačuvao od zaborava tradicionalnu “Sembersku svadbu”, a tu je i naša tradicija “Izvikivanje šljemena”, te običaj “Petrovdanskog lilanja”.  

 

Perkić folklorne igre na sceni doživljava kao sredstvo za izražavanje kulturnog identiteta i pokretačku snagu mnogih društvenih akcija. U trenutku u kojem živimo mnogo se govori i radi na revitalizaciji i očuvanju narodnih običaja, nošnji i igara, pa je Perkićev rad veliki doprinos tome i garant uspjeha u budućnosti.

- Naše “Petrovdansko lilanje” Svetlana Azanjac je predstavila u tv emisiji drugog programa RTS-a “Srpski istočnjaci”, te smo tako uvršteni i u zajednicu običaja srpskih stočnjaka, napominje Perkić čije, ime je postalo sinonim za višedecenijski vrhunski rad SKUD-a “Semberija”. 

- Čitava Evropa zna za SKUD Semberiju, ponosno ističe Goran Perkić koji tokom svog cjelokupnog dugogodišnjeg rada u folkloru nastoji da što više djece učini sretnom i zadovoljnom i da razvija kod njih ljubav prema igri i pjesmi, tradiciji i čovjeku i da tako da doprinos razvoju kulture bijeljinskog kraja.

 

Tagovi

Vaš komentar

Komentari ( 0 )

---