Godišnje do 150 zahtjeva za pokušaj mirenja supružnika
Bijeljinskom Centru za socijalni rad od 2002. godine, kada je na snagu stupio Porodični zakon u Republici Srpskoj, godišnje bude podneseno od 100 do 150 zahtjeva za pokušaj mirenja supružnika, navedeno je u informaciji koju će u petak, 4. oktobra, razmatrati Skupština grada.
U informaciji o radu Centra za socijalni rad navedeno je da najveći broj postupaka bude završen sporazumom, što znači da su se bivši supružnici dogovorili kome će biti povjerena maloljetna djeca, kao i o izdržavanju i održavanju ličnih odnosa djece i roditelja sa kojim ne žive.
Među ovim parovima i dalje ima onih koji se fiktivno razvode, s ciljem rješavanja egzistencijalnih pitanja, a najčešće je riječ o odlasku ili ostanku u inostranstvu.
"Broj onih koji nastave zajednički život u prosjeku je 10 odsto. Među njima postoje partneri koji su ostvarili iskorake i zaista poboljšali odnos, ali i oni koji nakon izvjesnog vremena opet dolaze u krizu", navedeno je u informaciji.
Iz Centra navode da, ukoliko postoje spremnost i odgovarajući kapaciteti, neki supružnici budu upućeni na duži savjetodavni rad.
Bračni supružnici koji u postupku pokušaja mirenja ne postignu sporazum, ponovo, nakon podnošenja tužbe, podliježu procjeni stručnih radnika, s ciljem utvrđivanja roditeljske podobnosti i davanja prijedloga sudu o povjeravanju maloljetne djece.
"Stručni radnici tu gube poziciju neutralnosti jer se opredjeljuju za jednog od roditelja kao podobnijeg. Samim tim, dalji savjetodavni rad doveden je u pitanje. U tom smislu, bilo bi korisno da postoji savjetovalište za brak i porodicu koje bi funkcionisalo kao odvojena jedinica sa stručnim radnicima angažovanim samo na tom polju", sugerišu iz Centra.
Iz Centra navode da istraživanja, kao i njihova zapažanja, pokazuju da su mnogi ljudi spremni na dosta trpljenja prije razvoda jer je u domaćem sociokulturološkom okviru porodica visoko vrednovana.
"Mnogi bračni partneri nikad ne donesu odluku o razilaženju iako su nezadovoljni načinom života. I kada odluka bude donesena, ona ima posebnu težinu i potrebno je vrijeme, ponekad i više godina, za pronalazak nove ravnoteže i stabilnosti", navode iz bijeljinskog Centra za socijlni rad.
Supružnici kao razloge za razvod najčešće navode probleme u komunikaciji proizašli iz velikih međusobnih razlika, zatim ljubomoru, vanbračne veze, razne oblike nasilnog ponašanja, ozbiljne psihičke smetnje supružnika, alkoholizam i druge oblike zavisnosti.