U više država tek kreću analize o pogoršanju epidemiološke slike niza akutnih i hroničnih bolesnika koji su na neki način bili uskraćeni za adekvatnu zdravstvenu uslugu s bitnim teškim posledicama. Kad su pak u pitanju ekonomske i socijalne posledice analitičarima Blumberga zapelo je za oko da su glavne žrtve na tržištu rada mlađe generacije, prenosi Novac.

Mladi su u cijelom su nizu zemalja zabeležili najveći rast nezaposlenosti. Ako se isključe studenti u Velikoj je Britaniji jedna trećina starih 18-24 godine ostalo je bez posla. U Australiji je postotak nezaposlenosti 15-24 godine s manje od pet odsto porastao na više od 16 odsto. U Sjedinjenim državama i Kanadi nezaposlenost iste grupe istog uzrasta porasla je s desetak na trideset odsto.

Ključni problem jeste u tome što mladi koji se nađu na tržištu rada po pravilu imaju mnogo labavije ugovore o radu od starijih zaposlenih.

Vrlo značajan broj mladih radi na honorarne ugovore ili na ugovore na određeno koji se lako raskidaju. Nadalje, u više zemalja ogromni iznosi koji su namjenjeni očuvanju zaposlenosti nisu uspjeli pomoći najmlađim radnicima jer su pravila pomoći jednostavno zanemarila specifičnost tržišta rada u tom najmlađem dijelu.

Australija je, recimo, potrošila 180 milijardi dolara na razne stimulanse, ali ništa nije uspjela da napravi za najmlađe radnike. Poseban je problem u više zemalja što su pravila takva da mnogi mladi nisu mogli da računaju ni na pomoć koju su od država dobijali stariji zaposleni za vrijeme Covid-19 pandemije. Situacija je Australiji takva da su mladi radnici povlačili novac koji su uplaćivali u svoj penzioni fond.

Sada se otvara pitanje koliko će dugo strah i neizvjesnost uzrokovani pandemijom držati Z generaciju podalje od tržišta rada i hoće li u slučaju izostanka brzog oporavka na srednji i dugi rok upravo mladi postati glavne žrtve pandemije, iako ne spadaju u rizične grupe.