Bilo je to u junu 1992, kada je Kastro održao taj kratki, ali upečatljiv govor u prisustvu lidera i predstavnika iz 170 zemalja. Sada kada plamen nemilosrdno guta pluća planete, video sa njegovim riječima postao je viralan na društvenim mrežama, prenosi Sputnjik.

U to vrijeme Kastro je okrivio potrošačka društva kao razlog „strašnog uništavanja okoline“.

„Šume nestaju, pustinje se šire, milijarde tona plodne zemlje odlazi u more svake godine. Mnoge vrste izumiru. Pritisak stanovništva i siromaštvo dovode do očajničkih napora za opstanak, čak i na štetu prirode. Za to nije moguće kriviti zemlje trećeg sveta, dojučerašnje kolonije, nacije koje je nemilosrdni svetski poredak eksploatisao i pljačkao“, rekao je Kastro.

Ali ovo nije jedini put da je Kastro govorio o nadolazećoj katastrofi. Nakon samita u Rio de Žaneiru bilo je mnogo drugih govora, uključujući i onaj 30. juna 1999. godine, kada je u Brazilu takođe definisan tip svijeta koji je potreban da bi čovječanstvo preživjelo.

„Svijet koji ima vode za piće. Svijet koji ima vazduh koji se može disati. Svijet koji može nabaviti potrebnu hranu. Svijet koji je svojom bogatom tehnologijom sposoban da proizvede krovove koji su potrebni ljudima da žive, škole u kojima djeca moraju da se obrazuju, lijekove za očuvanje zdravlja svojih stanovnika, neophodnu medicinsku pomoć svima, djeci, mladima i starima“, naveo je Kastro.

Takođe, 2003. godine tokom Konferencije potpisnica Konvencije Ujedinjenih nacija o suzbijanju suše u Havani, kubanski predsjednik je još jednom napao potrošačka društva i upozorio da će u narednih pet ili šest decenija „rezerve fosilnih goriva biti iscrpljene“.

Iako se 2008. povukao iz politike, Kastro je nastavio da se bavi problemom klimatskih promena i njihovim razornim posledicama kroz svoje čuveno „Razmišljanje“, koje je objavio tokom svojih posljednjih godina života u kubanskoj štampi.

Kastro je još 1992. upozorio da će jednog dana čovječanstvo postati svjesno ovog problema, „iako bi moglo biti prekasno“.