FOTO: Glas Srpske

Glumački identitet i sebe našla sam u serijama Siniše Pavića, nas dvoje sarađujemo još od 1987. godine i svaka uloga koju sam igrala je kruna moje glumačke karijere koja traje već 60 godina. Niko od mene to nije tražio ali sve filmske slave bih dala za jedan kadar u ma kojoj seriji Siniše Pavića.

Ta ljubav koju on budi u gledaocima i nas glumce obasjava ljubavlju. Bila sam popularna i preko pozorišnih i filmskih uloga ali to se ne može uporediti sa uspehom njegovih serija, ljudi znaju naizust čitave scene i imaju potrebu da mi kazuju po tramvajima, trolejbusima i mračnim, ledenim, zimskim ulicama širom regiona. Čak i Bugarskoj sam doživela da me znaju i obožavaju.

Ovim riječima glumica Eva Ras opisuje saradnju sa rediteljem Sinišom Pavićem, najvećim hitmejkerom sa prostora bivše Jugoslavije. Ona igra i u Pavićevoj novoj seriji “Junaci našeg doba” čije emitovanje počinje 17. decembra.

- Pavić je napisao ulogu mog života, uzdigao moje glumačko dostojanstvo u ovim poznim godinama,  dao je šansu starici od 80 godina da zasmejava gledalište mladalačkim strastima, ali da sačekamo sud gledališta, bez obzira što je leto 2019. godine dok smo snimali seriju bilo najlepše u mom dugom, tužnom životu. Za takvu ulogu vredi živeti. Vredi živeti  što vas takav tvorac serija uvrsti u svoje delo - kaže glumica koja je sa sa istim rediteljem sarađivala i na seriji “Srećni ljudi” i “Bolji život”.

I te TV projekte, priznaje, čuva u najljepšim sjećanjima.

- Moja uloga u “Srećnim ljudima” je najuzvišeniji ženski lik na našoj televiziji, ta tiha, krotka  žena koja svakoga razume,  svima pomaže, daje sve što ima a ni od koga za uzvrat ne traži ništa za sebe - smatra glumica koja je u mladosti igrala u prvom dramskom komadu Nobelovca Petera Handkea, “Psovanje publike”.

- Peter Handke je imao buran život i verujem da je zaboravio sve nas koji smo 1966. godine u decembru izvodili njegov komad “Psovanje publike”. Tada je i sam živeo u Nemačkoj,  a jedno dugo vreme već živi u Parizu, što pokazuje koliko  se ne snalazi u sopstvenom životu, da se zatvorio u pisanje tražeći sebe i svoju postojbinu, jedno vreme ga je kod nas nalazio i došao do titule počasnog građanina Beograda i članstva u Srpskoj akademiji nauke i umetnosti ali ja ni tada nisam bila njegov politički istomišljenik, kao što nisam ni sa Ljubišom Ristićem u čijem sam KPGT-u igrala bezbroj puta i hoću opet ako me pozove! Veoma cenim literatu Petera Handkea. Njegov komad  “Psovanje publike”  je za mene bio senzacionalan, ostavio je jak utisak na mene do te mere da sam 30 godina kasnije 1996. godine rukopis, prevod Pita Teslića, dala Filipu Gajiću u KPGT gde smo igrali zajedno u više predstava - ističe Rasova podsjećajući da je i drugi put ovaj dramski komad osvojio beogradsku publiku. 

U svojoj stvaralačkoj riznici ova umjetnica ima objavljene romane i zbirke poezije, a neke od njih svojevremeno je promovisala u Banjaluci.

- Više od 20 godina  odlazim u Banjaluku, obožavam taj grad  i Zadužbinu “Petar Kočić” Banja Luka - Beograd, gde su mi objavljeni  mnogi rukopisi zahvaljujući  direktoru, glavnom  uredniku i pre svega pesniku Nikoli Vukoliću koji moju literaturu visoko ceni – naglašava glumica koja je za književni rad dobila nekoliko nagrada: “Žensko pero”, “Kočićevu knjigu”, “Zlatni hit liber”, “Zlatan prsten”, “Buker”...

- Problem planete Zemlje nije u tome da li nečije delo zaslužuje neku nagradu, ili ne, problem je da nema dovoljno nagrada za sva divna dela koja se svakodnevno stvaraju – smatra Rasova.

Sa filmom Dušana Makavejeva “Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT” (1967.) proslavila se na svjetskoj filmskoj sceni. Po mnogim filmskim kritičarima i teoretičarima, najbolju ulogu ostvarila je igrajući Gocu u filmu Aleksandra Saše Petrovića “Biće skoro propast sveta” (1968.)

- Od kada su Makavejev i Aleksandar Saša Petrović napustili ovaj svet neki zlotvori pokušavaju da falsifikuju istoriju srpske kinematografije i trude se da me izbrišu kao značajnu glumicu iz njihovog opusa, to se videlo u ovoj jubilarnoj, 25.  godini Autorskog festivala u Beogradu koji je proticao u znaku ova dva reditelja a mene su potpuno marginalizovali i to za državni budžet. Isto je i sa Izabelom Iper koja bi sigurno rado došla u Beograd da oda poštu Saši Petroviću, ali je nisu ni pozvali, a mene su eliminisali zato što smo se Makavejev i ja razišli za njegova života - priča glumica.

Podsjeća da je se Makavejev nigdje javno nije odrekao, a ni ona njega.

- Falsifikati se na kraju  uvek raskrinkaju i budućnost će pokazati da je naša saradnja značajnija od živih, uerektiranih ili gipsanih penisa u nekom Makovom filmu koji falsifikatori poturaju umesto mojih genijalnih uloga u njegovim filmovima. Falsifikatori sanjaju da prikažu svoje filmove na Kanskom festivalu, a pri tom šikaniraju glumicu koja je deo slave tog festivala zajedno se Aleksandrom Sašom Petrovićem i Dušanom Makevejevim - kaže  Eva Rasa.

Rijaliti nova prihvaćena forma 

- Mnogi su mi zamjerali što sam učestvovala u rijaliti programu, jer su  žrtve žabokrečine u kojoj žive, zatvoreni za protok vremena, odbojni prema novotarijama ovog doba. Ali  ne zaboravite da je pre mesec dana američki rijaliti, usred Londona dobio “Emi” nagradu Program. -  Dakle, ne specijalnu nagradu nego ravnopravnu sa serijom – “Černobilj”, ali naši intelektualci u silnom protivljenju upali su u šemu i samo grakću, rijaliti treba zabraniti rijaliti je veliko zlo! Naravno, nije svaki rijaliti za nagradu ali svet je prihvatio novu formu što naši intelektualci nikako još ne mogu – kaže Eva Ras.

Handkeova literatura Dira u srce

- Zanimljivo mi je da Peter Handke nije samo pisac velikog kalibra, danas, 13 godina posle Miloševićeve vladavine, Nobelov komitet ga je glorifikovao nagradom za književnost, oprostivši mu sve. On mi je zanimljiv i po tome što iz dana u dan dizajnira samog sebe, na dodeli je čak ličio na švedskog kralja Karla Gustava koji mu je uručio nagradu u čuvenoj dvorani “Koncertne kuće” pred nešto više od 1.500 gostiju. Handke fura  neki tužan fazon, forsira davni “veltšmerc”, sve je na njemu smišljeni dizajn koji deluje sasvim prirodno, ali nadasve širi tugu. Takva je i njegova literatura u srce vas dira, dušu vam lomi a to može samo pisac koga je Bog obdario. “Dar božiji” kako narodi sveta to  imenuju a kakav je čovek šta je sve pogrešio, oteo za sebe, to se ne računa - priča Eva Ras.

Budućnost će, dodaje, sačuvati samo reči koje je Handke sortirao u pesmu života.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )