Zvorničanka Emilija Savić gradi karijeru na Floridi: Njenim slikama se divili od Torina do Tokija (FOTO)
Emilija Savić, umjetnica iz Zvornika, slikarsku karijeru gradi iz Amerike, tačnije sa Floride, te su, do sada, njene slike predstavljene na više grupnih izložbi, a svaka od njih joj je, kako ističe, otvorila nova vrata, donijela vrijedna poznanstva i fenomenalne prilike koje će realizovati.
Ove godine je jedan od njenih radova selektovan među Top 100 umjetničkih djela u usponu za 2026. godinu. Biće objavljen u knjizi koja će biti distribuisana širom svijeta.
"To mi je posebno značajno jer mi pokazuje da moj rad pronalazi put i izvan sredine u kojoj stvaram i daje mi dodatni podsticaj da nastavim da vjerujem u ono što radim", otkriva naša sagovornica.
Savićeva je rođena 1996. u Zvorniku i 2019. odlazi na Floridu, a ta odluka je, priča nam, došla spontano.
Zašto se preselila u Ameriku
"Na poziv drugarice otišla sam u Ameriku na nekoliko mjeseci da radim, a kada sam se vratila, odlučila sam da pokušam da tamo živim i gradim svoj put. U međuvremenu mi se desila jedna teška i potpuno neočekivana životna situacija koja me je natjerala da još dublje promislim o svojoj budućnosti i o tome šta zaista želim od života. Nepuna dva mjeseca nakon tog događaja odlučila sam da odem", priča Savićeva za InfoBijeljinu.
Odselila se, dodaje ona, sa mišlju da je "najgore" što može da joj se desi to da se vrati svojoj porodici.
"Mislim da mi je upravo to uklonilo veliki dio straha od nepoznatog i od toga da krenem sama. Kada sam jednom prihvatila da mogu da se vratim ako stvari ne budu išle kako sam zamislila, postalo mi je mnogo lakše da rizikujem i pokušam. Kasnije se sve nekako samo namjestilo i uklopilo. Nije uvijek bilo lako, ali svaki korak me je vodio ka nečemu novom i, na neki način, baš tamo sam počela da gradim život koji sam željela", kaže ova umjetnica.
Svoj stil opisuje kao savremeni nadrealizam inspirisan pop-folk estetikom. Kroz sanjive i nadrealističke prizore istražuje atmosferu, emociju i vizuelnu simboliku, koristeći jarke boje i bogate detalje kao ključne elemente izraza. Tijelo je, priča nam, prisutno, ali je uprošćeno jer joj fokus nije na anatomskoj preciznosti, već na osjećanju i atmosferi koju prizor prenosi.
Istraživala svoje mogućnosti
"Formiranje mog umjetničkog stila još uvijek traje. Mogu reći da je njegov početak bio prije tek dvije godine, dok sam do tada istraživala svoje mogućnosti i pokušavala pronaći odgovor na pitanje šta je ono što mi zaista drži pažnju i predstavlja neprekidan izvor inspiracije", priča nam Savićeva.
Oprobala se u različitim stilovima, ali i u drugim granama umjetnosti. Nekoliko godina, priznaje nam, nije slikala jer je bila nesigurna i nije uspijevala pronaći svoj identitet ni u drugim granama, ni u stilovima kojima se do tada bavila.
Tokio, Torino, Los Anđeles...
"Sada osjećam da sam pronašla ono što korespondira s mojim ličnim stavovima i osjećanjima. Svoj umjetnički izraz i dalje razvijam i istražujem, u skladu sa sopstvenim rastom i sazrijevanjem", kazuje nam mlada slikarka iz Zvornika.
Pored nekoliko online izložbi, izdvojila je grupne izložbe u Tokiju, Torinu, Los Anđelesu i St. Petersburgu na Floridi, na kojima je učestvovala.
"Odziv i reakcije posjetilaca bili su veoma pozitivni i posebno me iznenadilo koliko je ljudi prepoznalo moj stil, ali i lik Emz, koji je ujedno i nosilac mog umjetničkog brenda", priča nam Savićeva.
Disciplina i profesionalan odnos
Emilija je deset godina pohađala slikarsku školu "Paleta", a potom studirala scensku arhitekturu, tehniku i dizajn.
"U slikarskoj školi 'Paleta' usavršila sam tehniku, ali sam, što mi je možda još važnije, kroz taj proces istražila i postepeno formirala svoj talenat i svoj odnos prema slikarstvu. Studiranje mi je kasnije pomoglo da taj talenat provučem kroz različite sfere umjetnosti, da naučim kako da se zrelije umjetnički izražavam, kako da procesuiram i razvijam teme kojima se bavim", kazuje nam Savićeva.
Upravo je, dodaje ona, kroz to iskustvo shvatila koliko su samospoznaja i samorefleksija važne.
"Tu sam izgradila neka od svojih ključnih uvjerenja, ali i disciplinu i profesionalan odnos, ne samo prema umjetnosti i radu, već i prema sebi", kaže sagovornica InfoBijeljine.
Prestižno priznanje
Ona se može pohvaliti i priznanjem u prestižnom časopisu Art to Hearts Magazine. Znače joj takva priznanja. Objasnila nam je i zašto.
"Osim što mi služe kao potvrda da sam na dobrom putu, takođe su mi i smjernica i podsticaj kada me preplave nesigurnost i samokritičnost. Manjak samopouzdanja, kao i to što svoje uspjehe nisam doživljavala kao nešto veliko i značajno, dosta su me sputavali i sprečavali da se ranije više predstavim, istupim i guram svoj rad", kaže Savićeva, te pojašnjava da je naučila da zastane, prepozna svoj trud i dozvoli sebi da bude ponosna na ono što je ostvarila.
Riječi nikada nisu bile dovoljne
Na naše pitanje - postoje li emocije ili misli koje joj je lakše prenijeti slikom nego riječima, onda kaže da je, definitivno, u njenom slučaju, mnogo lakše i prirodnije, mada joj ni pisana forma izražavanja nije nepoznata.
"Zapravo, pisanje je nešto čime sam se bavila mnogo prije nego što sam počela da se bavim slikarstvom. Slikarstvo mi je dugi niz godina bilo svojevrsna alatka kroz koju sam gradila talenat i učila kako da nešto unutrašnje prenesem na sliku. U tom procesu su mi riječi dugo bile jedini način ispoljavanja i izražavanja, ali nikada nisu bile dovoljne za potpunu realizaciju onoga što sam osjećala i željela da prenesem", kaže Savićeva.
Zato je vremenom sve više pronalazila sebe u slikarstvu.
"Danas osjećam da sam dostigla određeni nivo umjetničke zrelosti u kojem bez problema mogu da prenesem ono što želim na platno. Pisanje je sada više dodatni element i propratni način izražavanja, dok je slikarstvo postalo moj primarni jezik", kaže mlada slikarka.
Kolekcija posvećena Zvorniku
Glavna tema njenih slika, kao i njenog umjetničkog izražavanja generalno, jeste oslikavanje uspomena iz djetinjstva.
"Kroz umjetnost sam pronašla način da ponovo istražim i proživim odnose sa članovima porodice i precima, posebno sa bakama i prabakama, i da pokušam da razumijem šta su ti odnosi ostavili u meni", pojašnjava Savićeva.
Određene uspomene pokušava da oživi kroz motive i šare sa njihove odjeće, prostore u kojima je živjela i boravila sa njima, kao i kroz predmete iz kuće koji su za nju predstavljali osjećaj doma, sigurnosti i pripadanja.
"Kolekcija slika na kojoj trenutno radim upravo je posvećena Zvorniku i mojim najranijim sjećanjima. Kroz te slike pokušavam da ih ponovo otkrijem, ali i da razumijem zbog čega su mi toliko važna i kako su, možda i nesvjesno, oblikovala mene", ističe Savićeva.
Važan dio razvoja
Na naše pitanje da li danas, kada pogleda svoje ranije radove, uočava svoje umjetničko sazrijevanje, priča nam da uočava prije svega sazrijevanje i prihvatanje sebe.
"U dosta svojih ranijih radova mogu da prepoznam verziju sebe koja je slikala bez jasno određenog cilja i formirane ideje, često vođena samo estetskim uticajima i onim što mi je u tom trenutku bilo privlačno. Danas na te radove gledam kao na važan dio svog razvoja", pojašnjava Savićeva.
Ona smatra da su joj oni najbolji pokazatelj da je vremenom prestala da gleda druge i da se prilagođava sredini i očekivanjima oko sebe.
"Sve više osjećam da je moja osnovna inspiracija za slikanje zapravo ono što jesam i ono što nosim u sebi. Danas ne pokušavam da pronađem nešto što bih mogla da slijedim, već pokušavam da pronađem način da izrazim ono što je već u meni", kaže mlada umjetnica.
Terapeutsko liječenje kroz umjetnost
Ona planira da, nakon spomenute kolekcije, na kojoj trenutno radi, naredne dvije kolekcije realizuje u saradnji sa drugim umjetnicima, a voljela bi i da u međuvremenu organizuje svoju samostalnu izložbu.
"Ipak, moj najveći fokus u narednom periodu biće usavršavanje u oblasti art terapije. Planiram da se dalje školujem u tom pravcu, ali i da detaljnije istražim psihologiju i različite aspekte terapeutskog liječenja kroz umjetnost. Želim da izgradim karijeru u kojoj ću, pored slikanja, moći da pomažem ljudima i da istražim na koje sve načine umjetnost može biti alat u procesu iscjeljenja, samospoznaje i povezivanja sa sobom. Posebno me privlači upravo taj spoj umjetnosti, psihologije i terapeutskog rada", ističe Savićeva.
Špica za emisiju "Kafica"
Ova umjetnica je, inače, i autorka špice za popularnu emisiju "Kafica", koja se emituje na portalu InfoBijeljina. Taj projekat je, priča nam, inspirisan radom njenog prijatelja i umjetnika Zorana Gernharta Simića, koji je oslikao i uredio studio u kojem našu emisiju snimamo.
"Pokušala sam da oživim njegov mural i prenesem duh gostoprimstva, topline i ušuškanosti koji su u meni probudili njegovi motivi. Osim što mi je ovaj projekat bio prilika da se dodatno usavršavam u polju animacije, otvorio mi je i potpuno nove ideje za buduće projekte koje bih voljela da realizujem zajedno sa Zoranom. Mislim da je upravo ta mogućnost da se različiti umjetnički izrazi spoje i nadograde nešto što me posebno inspiriše", poručuje Savićeva.