Novinarstvo je mnogo zahtijevan i težak posao ali, kaže, sedamdesetpetodišnji penzioner, da može da bira, ponovo bi izabrao ovaj poziv.

"Zlatnu jesen" Drago provodi u rodnom selu Kravica, ali i dalje stvara. Objavio je tri knjige o sportu "Sport u Zvorniku" i "Kravica i Zvornik dva moja zavičaja" posvećenu rodnom selu i gradu u kojem živi od 1993. godine.

- Novinarstvo je moja velika ljubav još od osnovne škole. To je poziv koji vam se jednostavno zavuče pod kožu. Dobar novinar mora biti obrazovan i obavješten o događajima i stvarima o kojim piše. Najradije sam pisao o spotu i kulturi. Izbjegavao sam afere, sudske sporove, crnu hroniku i slično, mada je po zahtjevu redakcije bilo i toga. Malo koji novinar ima tu slobodu da bira čime će se isključivo baviti. Meni ništa nije bilo teško. Znao sam se u pola noći probuditi i zapisati naslov teksta koji pišem. Posao novinara je zahtjevan i težak za onoga ko hoće da ga radi temeljito, studiozno i pošteno. A presudna je ljubav prema ovom poslu. Ja sam ga radio iz ljubavi, a ne zbog para - počinje priču za naš portal ugledni novinar Drago Gajić. 

Iako izazovan, ima ovaj posao mnogo dobrih i lijepih strana, dodaje Drago. 

- Hiljade i hiljade je novinskih tekstova čiji sam autor. Pišući za novine, radeći za radio i televiziju upoznavao sam ljude iz svih sfera života i decenijama gradio neraskidive veze i prijateljstva. Za radio stanice "Zvornik" i "Osvit" sam uradio po 120 emisija "Sve o sportu". Za televiziju Zvornik sam uradio 12 emisija od po 45 minuta koje su išle uživo. Znao sam da na stadionu sedim i na krilu držim notes za pisanje, a u drugoj ruci kišobran za kamermana. Bilo je tu dosta anegdota i neprocjenjivih uspomena. Radeći intervju sa legendarnim fudbalerom Dragoslavom Šekularcem pitao sam ga da li je istina da je u vrijeme najveće slave brisao cipele na Terazijama sa tada najvećom novčanicom. Rekao mi je - da, tačno je, ali sam tu istu novčanicu vratio u džep - priča za portal InfoBijeljina, sa osmjehom, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u ovoj profesiji, ne samo Birča i Podrinja nego i šireg regiona. 

Sa sjetom se sjeća kako je nekada bilo biti novinar i upoređuje to sa današnjicom.

- Biti novinar nekada je bilo mnogo teže, ali je ovaj poziv bio i znatno cjenjeniji. Nekada smo mnogo radili telefonom, znao sam po dva sata da biram željeni broj, a telefonske veze slabe i pucaju. Meni je novinarstvo dosta donijelo, a dosta i uzelo. Koštalo me je zdravlja jer sam faktički radio dva posla. Dok su moje radne kolege išle u tri sata kući na ručak ja sam morao ići na neku utakmicu ili politički događaj.  A utakmice se prenose i po kiši, snjegu ili žegi. Sada pišete na računarima, imate internet kao neiscrpnu bazu podataka, razne agencije. Sa druge strane, danas se novinari suočavaju sa drugim problemima. Uticaj politike je ogroman, pritisci ogromni, plate male i nedovoljne za solidan život. Ali ko voli ovaj posao, prepreke prevazilazi - podsjeća Drago. 

Iako je u penziji od 2006. godine, te od prošle godine ne radi kao dopisnik, nije se Drago još predao. U slobodno vrijeme budno prati sportske događaje u Zvorniku. A i "pera se još često lati" - četvrta knjiga o sportu je u štampi, a u pripremi je i peta knjiga.

Njegova ljubav prema novinarstvu, energija, predanost i posvećenost, mogu da posluže kao primjer mladim ljudima. Opština i Grad Zvornik nagradili su ga sa dvije Srebrene plakete "Stanko Nikolić", a dobitnik je priznanja "SIM sporta" za najboljeg novinara Semberije, Majevice i Birča kao i brojnih priznanja sportskih klubova.  

Ima Drago i danas brojne planove. Kaže, ako ga zdravlje posluži, realizovaće ih. Nadamo se da će svoje želje ispuniti a sigurni smo da će njegov rad i zaveštanje budućim generacijama, građanima ali i kolegama novinarima, biti neprocjenjivo.