Poštovanjem naslijeđa, predanim radom i uvođenjem inovacija, treća generacija na ovom imanju opstaje i napreduje. Tomislav sa suprugom Milenom ponosno čuva korijene, a četvrta i peta generacija se već uključuju u rad. Djeca i šestoro unučadi garancija su da će ovo domaćinstvo nastaviti da privređuje i okuplja potomke. 

- Ja sam treća generacija, a svaka je dala neki svoj doprinos u razvijanju i modernizaciji ovog gazdinstva. Danas obrađujemo 100 dunuma i ponosni smo na to što obradive površine iz godine u godinu povećavamo, a poljoprivrednu proizvodnju unapređujemo - kaže domaćin. 

Ove godine posijali su 6 hektara kukuruzom. Uprkos suši i problemu sa pumpom za navodnjavanje, rani hibridi i dobra agrotehnika sačuvali su rod. 

- Spasila nas je kiša početkom juna koja je poboljšala vlagu zemljišta. Sijem kukuruz ranijeg zrenja, sorte Dekalb i Kašmir, koje su se pokazale odlične za naše prostore. Mora se primjeniti i sva agrotehnika, te savjeti stručnjaka. Jer bez toga nema roda. Iako su ovog ljeta temperature bile visoke i danju i noću, očekujem solidan prinos - kaže Bato za portal InfoBijeljina.

Dobar prinos donosi i novi izazov, nestabilne i niske cijene na tržištu. Marići su zato klasične čardake zamijenili sopstvenim silosom kapaciteta 70 tona. Objekat izgrađen od daske ali obložen limom kako ne bi imao vlagu, pokazao se kao korisniji od klasičnih koševa i čardaka. 

- U periodu berbe cijene budu niske. Mi svoj kukuruz uskladištimo, pa čekamo proljeće i bolju cijenu. I uspremanje nam je olakšano. Nema dovoljno radne snage pa nema ni ko da ubacuje taj kukuruz u skladišta. A princip je jednostavan, vršimo direktno kipanje iz prikolice. Imamo i duvaljku kojom rashlađujemo žitarice kako se ne bi stvorili žižak ili druge štetočine. Koristimo i gasne tablete koje su dozvoljene i koje nisu štetne za životinje i ishranu. Sin je mašinski inženjer, a njegove ideje su izuzetne. Kad primjenite savjete struke, ne može da omane - priča ovaj ugledni domaćin. 

Pored ratarstva, Marići imaju i voćnjake, a sinovo inženjersko znanje iskoristili su da naprave sopstvenu sušaru za voće. 

- Kapacitet je 100 kilograma sirove šljive, što bude 25 kilograma po jednom turnusu. Poredamo šljive na ljese i sušara radi 24 do 30 sati na struju. Požagača se brže suši od Čačanske ljepotice koja je krupnija - pojašnjava Marić.

Savremena poljoprivredna proizvodnja nezamisliva je bez dobre mehanizacije koju su obnovili zahvaljujući opštinskim i republičkim podsticajima. 

- Tarup za zaoravanje žetvenih ostataka kupili smo uz podsticaj Opštine Ugljevik. Ne palimo naše strnjike, a tarupiranjem dobijamo kvalitetnije zemljište. Zahvaljujući Ministarstvu poljoprivrede nabavili smo i traktor sa dvije vuče od 75 konjskih snaga. I hvala nadležnima. Jer čim dobijemo povrat sredstava, ulažemo ih dalje u proizvodnju ili nabavku nove opreme. U poljoprivredi vidimo svoju perspektivu - kaže za InfoBijeljunu vrijedni domaćin.  

Marići osim proizvodnje žitarica, imaju i 15 ovaca za ispašu, svinje i koke.

Uređeno dvorište, bogata okućnica i graja unučadi kada dođu kod bake i djeda u selo, najljepša su slika i najveći ponos ove složne i vrijedne porodice u Donjoj Trnovi. Sve što su godinama stvarali, gradili i modernizovali, Milena i Bato postigli su zajedničkim radom, ljubavlju i jasnom vizijom. Sačuvali su Marići naslijeđe i tradiciju predaka i na vjekovnom ognjištu izgradili čvrste temelje za buduće generacije.