- Mi smo te poratne generacije, koje se još dobro sjećaju teških godina nakon rata, gladnih godina, kako su ih zvali. Snabdijevanje je bilo racionalisano, uz takozvane tačkice, kada se svakome mogla dati određena količina ulja, brašna, riže, šećera. Mi koji smo osjetili ta vremena, danas živimo u izobilju. Kod Tita smo bili u posjeti kao delegacija iz Bijeljine, za 25. maj, Dan mladosti i Titov rođendan – priča nam Milenko.

Tada je imao trinaest godina i pohađao je Osnovnu školu „Petar Kočić“ u Brodcu.

- U delegaciji kod Tita bila je grupa pionira iz Bijeljine, Dinka Petrović, Hajro Hasanović i izvjesna Ramiza iz Janje. S njima je bio i Velimir Veljo Antić, tada predsjednik Omladinske organizacije u Bijeljini, kasnije predsjednik opštine.

Posjeta Africi

- Drug Tito u jednom se trenutku obratio i nama Bijeljincima i rekao: „Hajde, moji Bosanci, da se fotografišemo, jer vi imate dalji put od ovih pionira iz Beograda.“ Prvo smo se mi slikali s Titom ispred Bijelog dvora. Tito je s nama razgovarao desetak minuta. Pričao nam je o Pokretu nesvrstanih, o svojoj posjeti Africi, o lavovima, tigrovima, slonovima. Te godine bio je i Samit nesvrstanih. Svi, onako uglas, zamolili smo Tita da posjeti Bijeljinu. Posjeta Bijeljini realizovana je 1966. godine – prisjeća se Popović.

Dodaje da je na sebi imao svilene pantalone, bluzu, pionirsku maramu i da je susret s Titom bio veliki doživljaj.

Cijenjen i poštovan

Doktor Popović 41 godinu radio je kao hirurg u bijeljinskoj bolnici. Bio je, kao student, demonstrator na anatomiji, na Medicinskom fakultetu u Beogradu, kao jedan od najboljih studenata. Cijeli život proveo je u Bijeljini, cijenjen i poštovan od svojih sugrađana, i kao čovjek i kao medicinski radnik.