Deset najboljih filmova Roberta Redforda
Legendarni glumac Robert Redford, koji je danas preminuo, decenijama bio jedna od najvećih zvijezda Holivuda, čija je karijera bila duga skoro 70 godina, obilježena brojnim priznanjima i globalnim uspjesima na blagajnama.
Njegove uloge su ga učinile prepoznatljivim licem u različitim žanrovima, od akcionih trilera do romantičnih drama i vesterna. Uz tako bogat opus, često je izazovno izdvojiti filmove koji su se najviše istakli, ali video prilog je sastavio listu deset najboljih ostvarenja ovog legendarnog glumca.
Redfordova sposobnost da se transformiše i donese autentičnost svakom liku čini ga pravom holivudskom ikonom. Čak i u ranijim fazama karijere, pokazivao je izuzetan talenat. U filmu "Potera" (The Chase, 1966), dok se još borio za svoje mjesto među holivudskom elitom, uspio je da zasjeni čak i tadašnje velikane poput Marlona Branda i Džejn Fonde, čime je pokazao da je "onaj koga treba gledati", prenosi b92.
Njegova svestranost je došla do izražaja u raznim žanrovima. U romantičnoj drami "Moja Afrika" (Out of Africa, 1985), Redford je sarađivao sa Meril Strip u istinitoj priči o Karen Bliksen, pokazujući da i dalje ima novih oblasti za istraživanje u svojoj karijeri, dok je film postao ogroman uspjeh na blagajnama.
Slično tome, u vesternu "Džeremaja Džonson" (Jeremiah Johnson, 1972), koji je režirao legendarni Sidni Polak (s kojim je Redford sarađivao i na "Mojoj Africi" i "Tri dana Kondora"), Redford je pružio izvanrednu izvedbu koja mu je, kako sam kaže, najdraža u karijeri.
Kasnije su uslijedile uloge koje su ga učinile apsolutnom legendom. U filmu "Prirodni" (The Natural, 1984), Redford je maestralno tumačio lik bejzbol igrača Roja Hobsa, u priči o upornosti i trijumfu, koja je postala hit kod publike. Politički triler "Svi predsednikovi ljudi" (All the President’s Men, 1976), gdje je dijelio ekran s Dastinom Hofmanom, savršeno je prikazao paranoju i nepovjerenje u jeku afere Votergejt, što je doprinijelo ogromnom uspjehu filma.
Ipak, možda najviše se pamte njegove saradnje s Polom Njumanom. Nakon uspjeha u ostvarenju "Buč Kesidi i Sandens Kid" (Butch Cassidy and the Sundance Kid, 1969), gdje je igrao ulogu po kojoj je čak i njegov čuveni filmski festival dobio ime, njihova druga zajednička avantura, "Žaoka" (The Sting, 1973), osvojila je više Oskara, uključujući i onaj za najbolji film i režiju. Redford je za ovu ulogu dobio svoju jedinu nominaciju za najboljeg glumca, što je kuriozitet s obzirom na njegovu bogatu karijeru. Glumac je izjavio da gotov film nije gledao do 2004. godine.
Iako manje poznat, "Špijunska igra" (Spy Game, 2001), režiran od strane Tonija Skota, omogućio je Redfordu da pokaže glumačke mišiće uz Breda Pita, kojeg su mnogi smatrali njegovom modernom verzijom.
Redford je bio privučen kompleksnošću scenarija, što mu je omogućilo da pruži jednu od svojih najboljih izvedbi. Slično tome, "Tri dana Kondora" (Three Days of the Condor, 1975), potvrdio je njegovu dominaciju u žanru trilera, gdje je maestralno prenio paniku i napetost lika CIA analitičara.