Danas slavimo Prepodobnu Efrosiniju – ženu koja se odrekla svega da bi pronašla vječni mir
Danas obilježavamo dan Prepodobne Efrosinije — žene čije ime odjekuje kroz vijekove kao simbol vjere, odricanja i unutrašnje snage. Njena životna priča nas uči kako hrabrost, smirenost i duboka predanost Bogu mogu nadmašiti sve spoljašnje okolnosti i očekivanja.
Efrosinija je bila kći bogatog i znamenitog Aleksandrijca Pafnutija. Rođena od roditelja koji dugo nisu imali djecu, uslišana je molitvom i darovana kao blagoslovljeno dijete. Njeni roditelji su je vaspitavali u vjeri Hristovoj, učeći je da je život iznad svega dar, a vjera svjetionik kroz svaki izazov.
Kada je navršila osamnaest godina, roditelji su joj pronašli bogatog mladoženju, želeći da je udaju. Međutim, Efrosinija je u svom srcu znala da je njen put drugačiji. Ne želeći da stupa u brak, odlučila je da sakrije svoj identitet i posveti život Bogu. Preobukla se u muško odjelo i pod imenom Izmaragd prijavila se igumanu jednog manastira kao evnuh cara Teodosija. Iguman je prihvatio njen dolazak i predao je duhovniku Agipitu, koji ju je uputio u molitvu, post i duhovni život.
Tih 38 godina života u manastiru Efrosinija, kao Izmaragd, posvetila je molitvi, postu i pokajanju. Njeni podvizi i svetost nadmašili su sve monahe u manastiru, ali njen identitet ostao je skriven. Svetost, poniznost i istrajnost u vjeri učinile su je istinskim svetiteljem, a njena duša je rasla u miru i svjetlosti.
Sudbina je željela da njen otac, Pafnutije, posjeti isti manastir. Iguman ga je uputio na Izmaragda po utjehu i molitvu. Efrosinija je prepoznala oca, ali on nju nije. Kada je Pafnutije izrazio svoju tugu za izgubljenom kćerkom, Izmaragd ga je utješio riječima da ne gubi nadu i zamolio ga da dođe ponovo kroz tri dana. Kada se Pafnutije vratio, zatekao je Izmaragda na samrtnoj postelji. Tada je Efrosinija otkrila svoju istinu: bila je njegova kćerka. Otac je bio preplavljen iznenađenjem i tugom, a u tom trenutku blažena Efrosinija izdahnula je mirno, odlazeći Bogu.
Nakon što je sahranio ćerku, Pafnutije je i sam odlučio da ostane u manastiru, u keliji u kojoj je ona živjela, i kroz molitvu proveo ostatak svog života. Deset godina kasnije, pridružio joj se u vječnom miru, i tako se i sam upokojio u Gospodu.
Priča Prepodobne Efrosinije nije samo priča o prošlosti. Ona nas uči da vjera nadmašuje strah, da smirenost i tišina donose unutrašnju snagu i da je ljubav — čak i između roditelja i djeteta — vječna i svijetla. Njena posvećenost i žrtva podsjećaju nas da u životu postoji put koji vodi kroz duhovno oslobođenje, a ne kroz spoljašnje priznanje ili bogatstvo.
Sutra, na njen dan, molimo joj se sa vjerom i nadom: da nas uči smirenosti, vjeri, čistoti misli i snazi da uvijek slijedimo put svjetlosti, bez obzira na izazove.
Tropar (glas 8):
U tebi se, mati, sigurno spase bogolikost, јer si primivši Krst, slijedila Gospoda Hrista. Djelima si učila prezirati tijelo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i sa Anđelima, Sveta Efrosiniјo, raduјe se duh tvoј.