Posebno je zanimljivo što su Akindin, Pigasije i Anempodist, kako se navodi u “Ohridskom prologu” Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, bili služitelji na dvoru persijskog vladara, ali su tajno ispovedali hrišćansku vjeru. Kada je car saznao za njihovo opredeljenje, pozvao ih je na sud i zahtjevao da se izjasne o svojoj vjeri.

Prema žitiju, oni su tada izjavili da su njihova otadžbina i život Presveta Trojica – Otac, Sin i Sveti Duh. Zbog takvog odgovora bili su izloženi mučenju, ali nisu odustali od svojih uvjerenja.

U njihovom stradanju dogodio se i obrt koji je posebno ostao upamćen u crkvenom predanju. Jedan od mučitelja, Aftonije, navodno je video kako ključalo olovo ne povrjeđuje mučenike. Potresen onim što je vidio, uzviknuo je da je veliki hrišćanski Bog i sam prihvatio vjeru. Zbog toga je, prema žitiju, odmah pogubljen.

Među onima koji su se pridružili hrišćanima bio je i Elpidifor, uglednik na carskom dvoru. Kada je javno osudio carevo postupanje prema hrišćanima i priznao svoju vjeru, i on je osuđen na smrt.

Žitije navodi da je zajedno sa Elpidiforom stradalo oko 7.000 hrišćana. Akindin, Pigasije i Anempodist na kraju su, prema predanju, bačeni u ognjenu peć zajedno sa još 28 vojnika i carevom majkom, koji su takođe prihvatili hrišćanstvo.

Ove godine 15. novembar pada u nedjelju, pa prema crkvenom kalendaru tog dana nema posta već je mrsni dan.