Ovaj svetac je rođen je kao Stojan Jovanović u Popovom polju kod Trebinja, a već u 12. godini poslat je u manastir Zavala, gdje je njegov stric Serafim bio iguman. Nakon što je završio manastirsku školu, dobio je monaški čin i postao paroh Popovog polja.

 

Vršio je službu je u mnogim gradovima, od Mostara, preko Herceg Novog i Pljevalja, Morače, do Ogonošta i Bjelopavlića. Preminuo je 1671. godine, a njegove mošti i grob čuvaju se u najvećoj pravoslavnoj svetinji, manastiru Ostrog u Crnoj Gori.

 

Nadaleko su poznata njegova, kako se u narodu vjeruje, čudotvorna djela, a takođe se vjeruje da je upravo njegov duh zaslužan za isceljenja bolesnih.

 

Svako kome je ovaj svetac pomogao, prilikom sljedeće posete manastiru Ostrog zapisuje na papir čitavu priču i ostavlja u Gornjem manastiru, a monasi ih sakupljaju, čuvaju i pretvaraju u knjigu.

 

Neki od pradavnih narativa koje svjedoče o milosti, dobroti i moći Svetog Vasilija između ostalog jesu i legend koje svjedoče da je sa vrha Gornjeg manastira jednom davno ispalo novorođenče iz kolijevke.

 

Budući da se Gornji manastir nalazi u stijenama planine Ostroška greda, maltene uz samu liticu, na čak 900 metara nadmorske visine, majka se prestrašila i vjerovala da je izgubila dijete.

 

Međutim, beba je pronađena živa i zdrava na zemlji u podnožju planine, a kako se prepričava, ona se zadovoljno smijala.

 

Jednom prilikom izbio je požar na planini Ostroška greda, ali je poštedio oba manastira i obližnje kapele.

 

Takođe, posebno se izdvaja činjenica je da je za vrijeme Drugog svetskog rata iznad Gornjeg manastira Ostrog pala bomba, ali nikada nije došlo do eksplozije.

 

Pored ovih legendi, postoje i mnoge “žive priče” koje prepričavaju ljudi koji su jednom noćili pod Ostrogom.

 

Zbog toga što se osjećaju veoma sigurno, mnogi posjetioci hrama biraju da spavaju napolju – u konačištu pored manastira postoje kreveti, ali i pokrivači koji su svakom posjetiocu na raspolaganju i dozvoljeno ih je iznositi napolje.

 

Jedino što nije dozvoljeno jeste fotografisanje unutar i u porti Gornjeg manastira.

 

 Ako se ikada zaputite na ovo sveto mjesto, običaj je da se ponese flaša ulja, koju monasi pri službama osveštavaju i poklanjaju vjernicima u malim flašicama, a koje se koriste radi liječenja.

 

Sugerisano je i da se ponese šećer, koji ostaje u manastiru i kojim se svi mogu poslužiti.

 

Najvažnije je da ponesete jedan par crnih, muških čarapa – priča se da su čarape Svetog Vasilija uvijek pocijepane jer noću ustaje i hoda, pa ih monasi svakoga dana mijenjaju.

Žene ne smiju ulaziti u kratkim suknjama, čak ni u pantalonama. Obavezna nošnja je suknja bar do koljena, kao i pokrivena ramena i grudi, a treba staviti i maramu na glavu. I muškarci treba da dođu pokrivenog tijela, dakle, ne smije se ulaziti u sandalama i šortsevima.

 

Određenim danima, ruka Svetog Vasilija je otkrivena da bi je vjernici cjelivali tokom obilaska manastira, a svi koji su imali priliku da je vide otkrivenu, govore da ta ruka izgleda veoma živo, a ne kao dio tijela nekog ko je preminuo prije skoro 400 godina.

 

Pored toga, u manastiru se može čuti i da je nekim grešnicima svetac izmakao ruku, ne dozvolivši da je cjelivaju.

 

Ono što možete učiniti ili nikako ne smijete uraditi noć uoči i u toku proslavljanja Svetog Vasilija Ostroškog je sljedeće:

 

Ne obavljaju se nikakvi paganski običaji niti rituali.

 

Na praznik Svetog Vasilija jedino što treba da uradite jeste da se iskreno pomolite čudotvorcu – vjeruje se da će svaka iskrena želja iz dubine srca biti ispunjena. Obavezno otiđite u crkvu i zapalite svijeću.

 

A ovo su neka od vjerovanja koja su utemeljena u našem narodu:

 

Devojke u Bosni su, prije svanuća, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmjerena od kuće, znak je da će u tom pravcu otići, odnosno udati se.

 

Vjeruje se da se na dan Svetog Vasilija Velikog ne treba svađati, jer će ljude u protivnom cijele godine tjerati baksuz, dok se u nekim krajevima vjeruje da se posebno treba čuvati da vas neko ne prevari.

 

U nekim krajevima se vjerovalo da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne snijeg ili bude oblačno.