Grijeh je svaki postupak, osjećaj ili misao koji se kose s Božjim zakonima. Biblija kaže da griješimo i onda kad svjesno propuštamo da radimo ono što bismo trebali činiti (Jakov 4:17).

Sedam smrtnih grijehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije. To su blud, zavist, proždrljivost, ljenost, pohlepa, gnijev i gordost. 

Mnogi vjernici pokušavaju da klasifikuju grijehove, pitaju se koji je "lakši" ili "teži", ali trebalo bi reći da se počinjeni grijehovi, bar prema crkvi, razlikuju jedno po tome da li su ispovjedani i da li se onaj koji je ga je počinio istinski pokajao.

Ipak, upokojeni sveštenik Kazanjske crkve otac Mihail Zajcev jednom prilikom je, ipak, rekao da grijehovna pomisao ne mora biti grijeh, odnosno da ne mora prerasti u grijeh.

On je tom prilikom naglasio da grešne pomisli dolaze svim ljudima ljudima, izuv odabranim - ljudima posebne svjetlosti.

- U Pateriku piše da će najveći dio čovječanstva do kraja života biti podvrgnut napadima loših želja i misli. I ovde to nije važno. Važno je to da li sam ih primio. Kraće rečeno, tu pomisao koju nisam primio kao normu ne treba sebi pripisivati i treba je po mogućnosti što prije zaboraviti.

Ako sam se saglasio sa pomišlju nezavisno od toga da li je došlo do konkretnih dejstava, učinio sam grijeh. Jer je srce otrovano, a upravo kako Gospod kaže, sve izlazi iz srca. Spoljašnje, fizičko dejstvo je konstatacija toga što se već odigralo u unutrašnjosti. Tim prije što drugi grijeh može da ograniči spoljašnju projavu grijeha – sujeta naprimjer, bojazan od toga da će o tebi loše misliti, da će te osuditi - objasnio je otac Mihail Zajcev.