Post u pravoslavnoj tradiciji nije samo odricanje od hrane, već cjelovita duhovna disciplina koja obuhvata molitvu, smirenje, praštanje i unutrašnju obnovu.

Zato se vjernici često suočavaju sa pitanjima i nedoumicama: kako pravilno postiti, da li je dozvoljeno praviti izuzetke, šta ako se post prekine i može li se nastaviti?

Sveštenici podsjećaju da post nije zakon koji se ne smije prekršiti, već put ka Bogu. Ako se desi da ga prekinemo, važno je da ga nastavimo, jer smisao posta je u istrajnosti i pokajanju, a ne u savršenstvu.

Aleksandar Šmeman, poznati pravoslavni teolog i sveštenik, pisao je da post nije samo spoljašnja disciplina, već borba i napor koji otkrivaju istinsku prirodu hrišćanskog života. On upozorava da vjernici često počnu post sa entuzijazmom, pa ga prekinu nakon prvog neuspjeha.

Upravo tada dolazi prava proba: "Mnogi otpočnu post sa oduševljenjem, prekinu ga poslije prvog neuspjeha. Rekao bih da smo sa ovim prvim neuspjehom stavljeni na stvarnu probu. Ako smo, poslije neuspjeha i popuštanja našim apetitima i strastima, otpočeli ponovo i nismo prestajali, bez obzira koliko puta uspjeli, naš će post, ranije ili kasnije, donijeti duhovne plodove".

Šmeman naglašava da između svjetosti i razočaranog cinizma stoji strpljenje – naročito strpljenje prema samom sebi. Post je dug put, a svaki korak zahtijeva cijenu i trud. Zato je bolje početi sa minimumom i postepeno ga uvećavati, nego pokušati da odmah dostignemo nedostižno i posrnemo.

Zaključak je da post može da se nastavi i nakon prekida. Svaki povratak u post, ma koliko puta ponovljen, nosi duhovne plodove i pokazuje da je hrišćanski život borba, ali i prilika za obnovu i radost.