Njegov radni dan, kazuje nam, nema ni početka ni kraja. 

“Ujutru odem u kafić i prvo popijem kafu i pročitam štampu. Onda dođem na stadion i budem do naveče kasno. Mora se, šta ćeš...”, slikovito nam priča legendarni sugrađanin.

I tako već decenijama, a stiglo je i priznanje.

Mrko je nagrađen za najboljeg sportskog radnika grada Bijeljina, što je apsolutno zaslužio mukotrpnim i predanim radom u fudbalskom klubu. 

On, od prvog dana, marljivo obavlja svoj posao. Davno je počeo, detalja se i ne sjeća.

“Ne mogu se sjetiti prvog dana na stadionu, znam samo da je bila davna 1971. godina. Tamo su bile stare prostorije i stara zgrada. To je bilo kada sam išao u peti razred osnovne škole i od tad se radi”, priča nam uz smijeh Mrko.

Objašnjava nam i kako je počeo raditi.

“Ja nisam htio zanata učiti, bilo je zanata raznih. Ali,!ko mi je kriv? Nije niko, ja sam to izabrao i otišao u sport i gotovo”, kaže Pajić za InfoBijeljinu.
 
Mrko već 54 godine radi kao ekonom u “Radniku” i obavlja dosta posla koji nije vidljiv, a izuzetno bitan za održavanje kluba.

 
“Treba raditi, ljudi treba da budu čisti, fudbaleri moraju biti čisti. Kada sam počinjao nije bilo ni ovih tribina, bile samo tri stepenice ovdje. Sada je to malo drugačije, napravljene su tribine, pa sada treba da se natkriju, treba da se prošire i svlačionice, da to bude kako treba. Pa nisu to djeca i pjetlići, treba da budu velike prostorije, a imaju već prostorije, nije iskorišten objekat”, kaže nam Mrko.

 
Prisjeća se i kako je to nekada bilo i kako je stadion prije izgledao.
 
“Nekada su svlačionice bile u ovoj staroj zgradi iza košarkaškog terena. Okolo su bile sve topole, pa su ih isjekli. Šta ćeš, lišće padalo, pa su svi kupili, svi su kupili i pomagali. Tamo je sve bilo prije i na ruke se prali dresovi, šta ćeš. Sada je promijenjeno i mnogo je lakše nego prije”, priča Pajić za portal InfoBijeljina.

Na pitanje koji je najteži ili najljepši trenutak koji je doživio u klubu, Mrko nam prepričava jednu uspomenu.
 
“Bilo je to jedne godine kada je ‘Radnik’ osvojio i pobijedio ‘Slogu’ iz Vukovara, mislim da je bilo 4:0 tamo nekad sedamdesetih godina. Tada je ‘Radnik’ imao baš dobrih igrača. A bilo je dosta i teških momenata, teško je kada ‘Radnik’ ispadne iz višeg ranga, najteže mi je kada ‘Radnik’ gubi”, iskren je Mrko.

 
Kroz klub su prošle generacije djece i uprava, a Mrko je uvijek bio tu i za Bijeljince je nezamisliv “Radnik” bez ovog legende. 

Na pitanje da li je ikada zamišljao o odustajanju i napuštanju kluba dobili smo jasan odgovor.
 
“Nisam nikada razmišljao o tome, život sam dao za ovaj klub. Ima onaj gore, pa kako on kaže. Ja sam život posvetio ovome, ako ima neko drugi da radi, neka radi”, jasan je Pajić.

Miroslav Pajić je dobio priznanje kao najbolji sportski radnik grada Bijeljina za prošlu godinu, a on nije imao puno šta da kaže o tome. 

Iako je nagradu zaslužio svojom posvećenošću i klubu, skroman je dok priča o tome da je dobio nagradu.

“Ma jesam, ali to je trebao da dobije kolektiv kada smo bili prvaci Republike Srpske. E tad je trebao kolektiv da dobije, a ja o ovome nisam ni razmišljao. Ja sam za to da kolektiv bude uspješan i tada su svi zaslužni, pojedinac nije bitan. Bitno je da se ljudi bave samo sportom, samo da bude sport i ljubav, da radimo, a ne ratovi, šta će nam ratovi, samo ljubav i sport. Kao na primjer ona naša plivačica Lana Pudar, djevojka hoće da pliva, a nema uslova, nema ni sponzora. Hoće da budu uspješni sportisti, a nema uslova”, pričao nam Pajić.
 
Na pitanje, kada bi mogao da vrati vrijeme i nešto promijeni da li bi izabrao nešto drugo, on odgovara da ne bi nikada.

“Ne bih nikada, zavolio sam lopte”, kaže Pajić za InfoBijeljinu.

 
Kroz stadion je za ove 54 godine prošlo mnogo dječaka. Jedan od njih je Mrki ostao u posebnom sjećanju.

“Ima ovaj što je sa Jugoslavijom osvojio olimpijsku medalju i bio partizanovac, bio na Olimpijskim igrama, Admir Smajić. On je igrao za Jugoslaviju u fudbalu i osvojili su treće mjesto, bronzu. On je iz ‘Radnika’ otišao u ‘Partizan’. Mislim da je on napravio najveći uspjeh, ali svaka generacija ima dobrih dječaka”, kazuje Mrko.

On voli sve sportove, ne samo fudbal. 

“Evo i neko veče sam navijao za ‘Zvezdu’ da prođe ako može. Nisam zvezdaš, ali ako može da prođe, sve su to naši klubovi. Imamo sad i djevojčice i dame, fudbalski klub ‘Radnik Bumerang’, vodi ih bivši selektor Dragan Jeftić”, naglašava Mrko za InfoBijeljinu.