Tome je doprinio i, kako su prenijeli mediji, hladan april u Turskoj, koji je uništio mnoštvo cvjetova lješnjaka, što posebno utiče na proizvođače čokolade. Samim tim i cijena ove poslastice koji mnogi vole i konzumiraju bi mogla još da poraste. Pogotovo imajući u vidu da je i kakao, kao jedan od osnovnih sastojaka godinama unazad sve skuplji.

A što se tiče situacije sa lješnicima u Srbiji, Srbija se posljednjih godina sve ozbiljnije pozicionira na evropskoj mapi proizvođača. Prema posljednjim podacima, Srbija zauzima četvrto mjesto u Evropi sa proizvodnjom od oko 8.910 tona u 2024. godini, na površini od 8.718 hektara. To je dvostruko više nego prije samo pet godina i trend rasta ne jenjava.

Prosječan prinos iznosi oko jedne tone po hektaru, dok uz potpunu primjenu agrotehničkih mjera i navodnjavanje može dostići i više od tri tone očišćenog lješnjaka. Na domaćem tržištu veleprodajna cijena očišćenog jezgra kreće se između 900 i 1.300 dinara po kilogramu, dok otkupljivači za lješnjak u ljusci plaćaju 500 do 600 dinara. U maloprodaji, cijena jezgra dostiže oko 800 dinara po kilogramu.

Za proizvođače koji ostvaruju prinose od oko dvije tone po hektaru, zarada može biti i do 10.000 evra, a u izuzetno dobrim godinama i više. Dug vijek trajanja zasada - i do 50 godina - čini ovu kulturu jednom od najisplativijih u voćarstvu, što potvrđuje sve veći broj novih zasada širom zemlje.

Dakle, Srbija ima šta da ponudi, ali domaća proizvodnja, iako solidna, još uvijek ne pokriva potrebe tržišta. Zbog toga Srbija godišnje uveze lješnjake u vrijednosti od oko 5.5 miliona dolara, najčešće iz Sjeverne Makedonije. Cijena uvoznog lješnjaka bez ljuske u 2024. godini iznosila je 7.761 dolara po toni, što je za četvrtinu više nego godinu dana ranije.

S druge strane, i izvoz bilježi značajan rast. U 2022. godini iz Srbije je izvezeno 1.428 tona očišćenog lješnjaka, a već 2023. vrijednost izvoza dostigla oko 5.9 miliona dolara, što je skok od 252 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Najveći kupac srpskog lješnjak je Italija, zemlja sa razvijenom konditorskom industrijom i dugogodišnjom potražnjom za kvalitetnim jezgrima.

Sve ovo govori da Srbija ne samo da ima potencijal da smanji zavisnost od uvoza, već i da dodatno poveća izvoz. Uz podršku kroz državne subvencije i IPARD programe, kao i unapređenje otkupne infrastrukture, lješnjak bi u narednim godinama mogao postati jedan od važnijih izvoznih poljoprivrednih proizvoda naše zemlje.

Imajući u vidu da su potrebe tržišta, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou sve veće, stručnjaci savjetuju da je ulaganje u uzgoj lješnjaka dobra prilika za zaradu. I posebno zato što konditorska industrija, zbog rasta cijena i loše berbe, vapi za većim količinama lješnjaka.

Svako ko se odluči na taj zahtjevan poduhvat, treba da ima na umu koje su sve prednosti i mane uzgoja lješnjka.

Prednost je, jasno, višeruka upotrebna vrijednost i pomenuta velika potražnja, kao i jednostavna tehnologija uzgoja. Takođe, eksploatacioni period drveta lješnjaka je preko 50 godina, a plod je vrlo zahvalan kada je u pitanju duže čuvanje. Lješnjak uspijeva i na mjestima gdje druge voćne vrste ne mogu. Za uzgoj jednog hektara potrebno je 5.000 evra.

Osnovna mana proizvodnje lješnjaka jeste što zahtjeva strpljenje - komercijalni prihodi počinju tek poslije šest do sedam godina, dakle, potrebno je sačekati na povrat uloženih sredstava. Ono na šta uzgajivači treba da budu pripremljeni je da manjak sunca, ili previše kiše, kao i štetočine mogu uticati na rod. Ipak, uz nešto veći prinos od prosjeka, od 2-3 tone po hektaru, i maloprodajnu cijenu od 1.000 dinara po kilogramu, lješnjak garantuje sigurnu dobit. Uz to, može da postane porodični biznis, koji traje decenijama, prenosi "24Sedam".