Tog kobnog 21. januara 1993. godine Srđana je napala grupa rezervista Vojske RS, njegovih sugrađana, dok je branio druga Alena Glavovića.

Glavović danas živi u Malmeu, u Švedskoj, radi kao čistač u jednoj firmi. Ima dvoje dece, sina i kćerku, koji su već veliki, svoji ljudi.

Navodi da ne prođe nijedan dan, a da ne pomisli na Srđana.

Kako kaže, velika je to rana koja ne može da prođe. Čak ni, eto, poslije 25 godina.

"Jeste, ali džaba. To ostaje u sećanju dok si živ. Ostaje u tebi i ne može se promijeniti nikako. Kako idu godine, sve je teže i teže. Što sam stariji sve je teže, ali mora se čovjek boriti dok je živ", ističe Glavović.

Ističe da svakog ljeta s porodicom ode u Trebinje da posjeti Srđanov grob i njegovog oca. Dodaje da će ta tradicija biti nastavljena i kada njega više ne bude bilo.

"I djeca će slijediti moj put", kazao je Glavović i ističe da djecu vaspitava da budu kao Srđan.

"Sve što je Srđan radio neka rade i oni. Neka budu pošteni, dobri i vrijedni. Neka ne daju na sebe i na drugoga, neka brane sve... Ako poslušaju, a zasad su dobri. Dobri su oboje", ističe Glavović.

Srđanov otac Rade Aleksić izjavio je ranije da je njegov sin umro vršeći svoju dužnost, ali je isto tako rekao da Srđan nije bio heroj, već običan momak. Kako navodi, ostaće pojam dobrote.

"Vi često kažete heroj Srđo, nemojte, jer je Srđo bio obični momak. Srđo je svojim životom ovom gradu ostavio fin pečat  jednog mladića koji živi blagorodno, koji živi drugarski, pomalo boemski, koji je bio omiljen u svakom društvu i to je najvrednije što je Srđan ostavio Trebinju", izjavio je ranije njegov otac i dodao da ga Alen često zove.

Srđan Aleksić je posthumno dobio Povelju Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH te brojna druga odlikovanja. Osim toga, nekoliko gradova u BiH i regionu je odlučilo da mu oda počast nazvavši ulice ili prolaze njegovim imenom te postavljajući spomen-ploče u njegovu čast.

Jedan od ubica Srđana Aleksića poginuo je na ratištu, a ostala trojica osuđena su na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.