Komšije i prijatelji koji obilaze 69-godišnju Branu Ivanović ne mogu da se načude kad im pokaže ogromne plodove paradajza, težine po kilogram i po, koje sama uzgaja u svojoj bašti. Ova vrijedna žena ima solidnu penziju, zarađenu u Francuskoj, i mogla bi da mirno gleda TV serije i obilazi komšiluk, ali je, kaže, život naučio da je ljenčarenje najveća bolest. Njena bašta liči na oglednu parcelu neke Poljoprivredne škole, u šta se mogu uvjeriti i prolaznici koji prolaze regionalnim putem Srbac-Prnjavor.

- Nakon smrti muža Miladina prije dvije godine ostala sam sama u porodičnoj kući i slobodno vrijeme provodim radno, uživajući kako moje biljke napreduju. Za sjetvu se snabdjevam najčešće sadnim materijalom koji kupim u provjerenim poljoprivrednim apotekama ili ga donesem iz Francuske i primjetila sam da mu ovde odgovara klima. Imam osam vrsta tikvica, pet vrsta mahuna, više vrsta krastavaca, patlidžana i paradajza. I sama sam iznenađena ovolikim plodovima paradajza američke sorte i čudim se kako ga peteljka može održati - kaže Brana i dodaje da biljke ne prihranjuje vještačkim đubrivom, već samo stajnjakom, a od modernih sistema koristi "kap po kap" za navodnjavanje.

Na njenom posjedu rodile su šljive, breskve, kajsije, maline, crvene ribizle, čak su se i lijeske povile pod rodom. Plodove svog rada najčešće podjeli djeci, Milanu i Snježani i prijateljima, a dio ostavlja za zimu, bez upotrebe bilo kakvog konzervansa.

- Mi smo česti gosti kod Brane i nevjerovatno je kako joj sve ide od ruke. Ona je teško podnijela događaj iz maja ove godine kad su joj seoski psi zaklali četiri jareta, ali je sada kompenzaciju našla u proizvodnji voća i povrća - kažu Zdravka i Radenko Lepir iz Srpca.