Boris Stanišić razočaran je odnosom republičke i lokalne vlasti u Bijeljini prema etno selu Stanišići koje je svojevrstan biser turističke ponude Republike Srpske. On ističe da je ovo etno selo opstalo i opstaje isključivo zahvaljujući entuzijazmu njegove porodice i velikom broju gostiju, a da nadležni u Vladi RS i bijeljinskoj gradskoj upravi ni približno ne poimaju turističko-ekonomsku i kulturno-istorijsku vrijednost Stanišića.

– Etno selo Stanišići je svojevrstan muzej na otvorenom i turistički brend o kome se priča u cijelom svijetu, od Australije do Amerike. Ipak, boli nas što nemamo podršku naših najbližih, našeg grada i države. Da se u ovom društvu cijeni ono što mi radimo dobili bi barem jedno priznanje matične opštine, ali to izostaje. A, podsjećam, naše etno selo, a samim tim i Bijeljinu godišnje posjeti milion gostiju. S druge strane, opstruiše nas i Vlada RS. A, realno, od ovakve države čovjek ne može ništa dobro ni da očekuje.

O kakvim se opstrukcijama konkretno radi?

– Primjera radi, ja sam platio skoro tri miliona maraka za građevinske dozvole da bih izgradio ovo selo. Uvijek, i sve po najskupljim tarifama, što nije slučaj sa nekim drugim privrednicima u RS. Sad je to aktuelna tema, zar ne?! Vidite, etno selo zapošljava više od 100 radnika i po tome smo jedan od najvećih privrednih subjekata u Srpskoj. Znam to i po iznosu PDV koji platimo na mjesečnom nivou.

Čitav intervju pročitajte u novom broju magazina Istina