I jednima i drugima možda i ne nedostaje ideja, ali su više okupirani međusobnim prozivanjima ko je izdajnik, a ko nije, ko je više uradio za Srpsku, a ko ju je "zavio u crno".

 

Takva retorika i te kako ide u prilog onima koji su trenutno na vlasti u Republici Srpskoj, jer im konkurenti (čitaj opozicija) priču baziraju na tome kako nadležni godinama rade u svom interesu, a nikako za građane. Kada se na to doda činjenica da trenutna situacija među opozicionim prvacima nije nimalo dobra, vlast u ovom trenutku ima dobitnu kombinaciju, pa čak i da ništa ne uradi do iduće godine.

 

Očigledno je da opozicija u najvećoj mjeri samo gleda na poteze vlasti, da bi imala šta da im prigovori, a istovremeno ne daje sopstvene prijedloge kako bi se moglo ispraviti ono u čemu vladajući griješe i tako ubijediti građane da su oni pravi izbor za bolje sutra.

 

Politički gledano, sigurno je da opozicija već godinama pravi iste greške prilikom pokušaja da preuzme vlast, a rijetko ko će se okrenuti takvoj, najčešće, bezidejnoj politici, a u kojoj se oni koji treba da donesu promjene i međusobno prepiru.

 

Ono što svakako treba istaći jeste da ni vlast nije "sveta i čista", jer je, od 35 lokalnih zajednica u Srpskoj koje se vode kao nerazvijene ili izrazito nerazvijene, a u većem dijelu njih oni su na vlasti, dopustila da se gase banke, pekare, mesare i da privreda bude na samoj ivici provalije.

 

Da stvar bude problematičnija, građani su na neki način svjesni da žive samo od izbornih obećanja, ili od slušanja sukoba između političara, pa svoj revolt prema tome pokazuju odlaskom ili jednostavno zaokruživanjem opcije za koju misle da im može nanijeti manje štete. A od razvoja ni traga ni glasa. O demografiji je suvišno i govoriti.

 

Nebojša Tojagić, politički analitičar iz Banjaluke, kaže za "Nezavisne novine" da očekuje da će trenutna razjedinjenost sujetne opozicije uskoro malo popustiti i da će uspjeti pronaći prostor za usaglašeno djelovanje, u prvom redu oko prijedloga zajedničkih kandidata za izbore.

 

Dok se to ne desi, smatra, i dalje će jedni druge uvjeravati u vlastitu snagu.

 

"Siguran sam da će shvatiti da dobar rezultat mogu napraviti samo zajedno i da će se prestati ponašati kao djeca. Kada to shvate, doći će na red varljivo primirje kada su čarke i sukobi u pitanju, ali i rad na programima sa kojima će se izaći pred građane. Zasad nemaju zajedničke stavove i nemaju jasnu viziju razvoja lokalnih zajednica", kategoričan je Tojagić.

 

Prema njegovom mišljenju, opozicija u Srpskoj je nezainteresovana.

 

"Oni se ne takmiče sa inovacijama, idejama koje su negdje već implementirane, već imamo lidere koji čekaju zadnji čas ili koji sad 'kradu' programe sa beogradskih izbora, te će ih uskoro predstaviti kao svoje", navodi on.

 

Komunikolog Mladen Bubonjić kaže da opozicija u Srpskoj odavno "zna šta neće, ali ne zna šta hoće". U prevodu, neće SNSD na vlasti, ali ne znaju kako to da ostvare.

 

S druge strane, kaže, vlast je uspješno stvorila atmosferu u kojoj opozicija nema druge opcije nego da negativano pristupa političkim procesima.

 

"To je upravo ono što odgovara vladajućima, jer sve dok se opozicija zamajava pokušajima da se vrati na 'nacionalni pijadestal' i sve svoje snage usmjerava na pokušaje da dokaže da su 'veći katolici od pape', za SNSD i njegove satelite nema bojazni da će izgubiti, ne samo nacionalni primat, nego i vlast koja ide uz njega. Najbolji pokazatelj ove prakse su lokalni izbori, uoči kojih se nerijetko sva predizborna priča ne vrti oko ideja za razvoj i problema koji se tiču lokalnih zajednica, nego oko dokazivanja ko je veći 'patriota', a manji 'izdajnik', što je narativ koji odgovara opštim izborima", smatra Bubonjić.

 

Zaključujući priču, on smatra da je trenutno teško očekivati da se odnos snaga vlast i opozicija značajno promijeni u Srpskoj.