Republika Srpska
11.12.2022.
12:24
Bogata monografija o bratstvu Mirkovića od Macavara: Nema gdje ih nema
Izvor: InfoBijeljina
0
Podijeli
Akademik Dragoljub(Simov) Mirković iz Bijeljine, porijeklom iz Macavara, u Banjanima, u Staroj Hercegovini, priredio je obimnu, lijepu i zanimljivu monografiju o svom bratstvu, koja će biti, prvi put, zvanično, predstavljena u Parohijskom domu Sabornog hrama u Nikšiću, po blagoslovu mitripolita Joanikija i vladike Merodija.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije(Mićović), inače Mirkovićev rođak, s radošču je pročitao monografiju.Ovaj naš ugledni arhijerej je podsjetio da je Drago, prije pet godina, utemeljivačima tog bratsva podigao dostojan, umjetnički spomenik u kamenu, pored Crkve Svetog Jovana u Macavarama.Posvetio je, veli mitropolit, svojim Mirkovićima i knjigu „Precima u spomen“, „ali se tu nije zaustavila njegova ljubav“.
-Ovom monografijom Drago je, kao isusan umjetnik, spojio ljepotu zavičaja sa ljepotom likova i karaktera, objedinio već poprilično udaljene i zemnom šarom razuđene ogranke i porodice i svog velikog bratstva kaže mitropolit Joanikije. U njegovoj umetničkoj viziji istorije i života bratsva Mirkovića sve je dovedeno u sklad i poredak vremena i vijekova , važni podaci iz riznice pamćenja, priče i besjede, patnje i pjesme.Sve je osmišljeno i osvijetljeno.Umjetnik se opredijelio da o svom bratstvu govori i riječju i slikom.Slika nadopunjuje riječ.Rječitija je od rikeči.Dragove zavičajne fotografije kamenih pejzaža, starinskih kuća, krstova i hramova, staza i ograda, konjanika, čobana i ratara, svatova i mladenaca, dječijih osmijeha ,namučenih i naboranih muških i ženskih lica nelažno govore o cjelokupnom životu, prošlosti i sadašnjosti bratsva Mirkovića.
Ako se u samo jednom ljudskom licu sabiraju sva nebeska i zemaljska savršenstva, onda je, poručuje mitroplit, „ Drago slikajući mnoga lica i predjele kroz svoje bratstvo i zavičajne ljepote, zahvalio ceo Božji svijet u malom“
Mirković je uspio da pronađe više od 1000 fotografija predaka, kao i fotografije i podatke o onima koji, danas, žive rasejani u bivšim republikama SFRJ, današnjim državama, po regionu svijetu i Evropi.
-Nema gdje nas nema -priča akademik Mirković. -Uradili smo baš familijarno stablo po najvišim standardima, pa, uz našu lozu, tu su i one sa kojima smo se orodili minulih godina, decenija i vijekova.Sabrali smo ono što smo smatrali da je, zaista, važno da se nikad ne zaboravi.Ovo je, zaista, precima u spomen, potomcima za sjećanje.Imao sam važnu pomoć srodnika i prijatelja, a glavni konsultant je moja majka Milka, koja mi je pomagala kada sam slično ovako nešto priredio o njenim i našim Koprivicama.
Akademik Mirković kaže da, obično, ljudi kad se rasele, zaborave korijene i pretke pamte do pradjede i prababe najviše, Srećan je što njegov unuk Aleksandar, znatno pre nego što je pošao u školu, znao 12 kolega svoje loze unazad.
-Moja porodica živi skoro tri vijeka u Vukovom kraju i da ne bi Drage ne bismo znali o našim precima tako dugo unazad, što je i dragocjeno, i lijepo i milo -kaže Zoran Mirković iz Loznice. -Mnogi ljudi, poput mene, obradovani su djelom koje je uradio naš vrli i dobri rođak Drago Simov na čemu smo mu puno zahvalni.
Da je ova knjiga „dar Božji“ svjedoči i profesor dr Darko Mirković sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, koji je, danas, jedan od najcijenjenijih naših i evropskih hirurga, koji, pored ostalog, sa uspijehom radi i transplataciju jetre.
-Znam svoje pretke unazad najmanje 12 koljena, što mogu da zahvalim Dragu, koji je, još ranije, sačinio sjajan i pregledan rodoslov našeg bratstva, koje se, Bogu hvala, širi na sve strane -kaže profesor dr Mirković.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije(Mićović), inače Mirkovićev rođak, s radošču je pročitao monografiju.Ovaj naš ugledni arhijerej je podsjetio da je Drago, prije pet godina, utemeljivačima tog bratsva podigao dostojan, umjetnički spomenik u kamenu, pored Crkve Svetog Jovana u Macavarama.Posvetio je, veli mitropolit, svojim Mirkovićima i knjigu „Precima u spomen“, „ali se tu nije zaustavila njegova ljubav“.
-Ovom monografijom Drago je, kao isusan umjetnik, spojio ljepotu zavičaja sa ljepotom likova i karaktera, objedinio već poprilično udaljene i zemnom šarom razuđene ogranke i porodice i svog velikog bratstva kaže mitropolit Joanikije. U njegovoj umetničkoj viziji istorije i života bratsva Mirkovića sve je dovedeno u sklad i poredak vremena i vijekova , važni podaci iz riznice pamćenja, priče i besjede, patnje i pjesme.Sve je osmišljeno i osvijetljeno.Umjetnik se opredijelio da o svom bratstvu govori i riječju i slikom.Slika nadopunjuje riječ.Rječitija je od rikeči.Dragove zavičajne fotografije kamenih pejzaža, starinskih kuća, krstova i hramova, staza i ograda, konjanika, čobana i ratara, svatova i mladenaca, dječijih osmijeha ,namučenih i naboranih muških i ženskih lica nelažno govore o cjelokupnom životu, prošlosti i sadašnjosti bratsva Mirkovića.
Ako se u samo jednom ljudskom licu sabiraju sva nebeska i zemaljska savršenstva, onda je, poručuje mitroplit, „ Drago slikajući mnoga lica i predjele kroz svoje bratstvo i zavičajne ljepote, zahvalio ceo Božji svijet u malom“
Mirković je uspio da pronađe više od 1000 fotografija predaka, kao i fotografije i podatke o onima koji, danas, žive rasejani u bivšim republikama SFRJ, današnjim državama, po regionu svijetu i Evropi.
-Nema gdje nas nema -priča akademik Mirković. -Uradili smo baš familijarno stablo po najvišim standardima, pa, uz našu lozu, tu su i one sa kojima smo se orodili minulih godina, decenija i vijekova.Sabrali smo ono što smo smatrali da je, zaista, važno da se nikad ne zaboravi.Ovo je, zaista, precima u spomen, potomcima za sjećanje.Imao sam važnu pomoć srodnika i prijatelja, a glavni konsultant je moja majka Milka, koja mi je pomagala kada sam slično ovako nešto priredio o njenim i našim Koprivicama.
Akademik Mirković kaže da, obično, ljudi kad se rasele, zaborave korijene i pretke pamte do pradjede i prababe najviše, Srećan je što njegov unuk Aleksandar, znatno pre nego što je pošao u školu, znao 12 kolega svoje loze unazad.
-Moja porodica živi skoro tri vijeka u Vukovom kraju i da ne bi Drage ne bismo znali o našim precima tako dugo unazad, što je i dragocjeno, i lijepo i milo -kaže Zoran Mirković iz Loznice. -Mnogi ljudi, poput mene, obradovani su djelom koje je uradio naš vrli i dobri rođak Drago Simov na čemu smo mu puno zahvalni.
Da je ova knjiga „dar Božji“ svjedoči i profesor dr Darko Mirković sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, koji je, danas, jedan od najcijenjenijih naših i evropskih hirurga, koji, pored ostalog, sa uspijehom radi i transplataciju jetre.
-Znam svoje pretke unazad najmanje 12 koljena, što mogu da zahvalim Dragu, koji je, još ranije, sačinio sjajan i pregledan rodoslov našeg bratstva, koje se, Bogu hvala, širi na sve strane -kaže profesor dr Mirković.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije(Mićović), inače Mirkovićev rođak, s radošču je pročitao monografiju.Ovaj naš ugledni arhijerej je podsjetio da je Drago, prije pet godina, utemeljivačima tog bratsva podigao dostojan, umjetnički spomenik u kamenu, pored Crkve Svetog Jovana u Macavarama.Posvetio je, veli mitropolit, svojim Mirkovićima i knjigu „Precima u spomen“, „ali se tu nije zaustavila njegova ljubav“.
-Ovom monografijom Drago je, kao isusan umjetnik, spojio ljepotu zavičaja sa ljepotom likova i karaktera, objedinio već poprilično udaljene i zemnom šarom razuđene ogranke i porodice i svog velikog bratstva kaže mitropolit Joanikije. U njegovoj umetničkoj viziji istorije i života bratsva Mirkovića sve je dovedeno u sklad i poredak vremena i vijekova , važni podaci iz riznice pamćenja, priče i besjede, patnje i pjesme.Sve je osmišljeno i osvijetljeno.Umjetnik se opredijelio da o svom bratstvu govori i riječju i slikom.Slika nadopunjuje riječ.Rječitija je od rikeči.Dragove zavičajne fotografije kamenih pejzaža, starinskih kuća, krstova i hramova, staza i ograda, konjanika, čobana i ratara, svatova i mladenaca, dječijih osmijeha ,namučenih i naboranih muških i ženskih lica nelažno govore o cjelokupnom životu, prošlosti i sadašnjosti bratsva Mirkovića.
Ako se u samo jednom ljudskom licu sabiraju sva nebeska i zemaljska savršenstva, onda je, poručuje mitroplit, „ Drago slikajući mnoga lica i predjele kroz svoje bratstvo i zavičajne ljepote, zahvalio ceo Božji svijet u malom“
Mirković je uspio da pronađe više od 1000 fotografija predaka, kao i fotografije i podatke o onima koji, danas, žive rasejani u bivšim republikama SFRJ, današnjim državama, po regionu svijetu i Evropi.
-Nema gdje nas nema -priča akademik Mirković. -Uradili smo baš familijarno stablo po najvišim standardima, pa, uz našu lozu, tu su i one sa kojima smo se orodili minulih godina, decenija i vijekova.Sabrali smo ono što smo smatrali da je, zaista, važno da se nikad ne zaboravi.Ovo je, zaista, precima u spomen, potomcima za sjećanje.Imao sam važnu pomoć srodnika i prijatelja, a glavni konsultant je moja majka Milka, koja mi je pomagala kada sam slično ovako nešto priredio o njenim i našim Koprivicama.
Akademik Mirković kaže da, obično, ljudi kad se rasele, zaborave korijene i pretke pamte do pradjede i prababe najviše, Srećan je što njegov unuk Aleksandar, znatno pre nego što je pošao u školu, znao 12 kolega svoje loze unazad.
-Moja porodica živi skoro tri vijeka u Vukovom kraju i da ne bi Drage ne bismo znali o našim precima tako dugo unazad, što je i dragocjeno, i lijepo i milo -kaže Zoran Mirković iz Loznice. -Mnogi ljudi, poput mene, obradovani su djelom koje je uradio naš vrli i dobri rođak Drago Simov na čemu smo mu puno zahvalni.
Da je ova knjiga „dar Božji“ svjedoči i profesor dr Darko Mirković sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, koji je, danas, jedan od najcijenjenijih naših i evropskih hirurga, koji, pored ostalog, sa uspijehom radi i transplataciju jetre.
-Znam svoje pretke unazad najmanje 12 koljena, što mogu da zahvalim Dragu, koji je, još ranije, sačinio sjajan i pregledan rodoslov našeg bratstva, koje se, Bogu hvala, širi na sve strane -kaže profesor dr Mirković.