Iako nije imao glavnu ulogu u "Buhi", bio je drugačiji, svoj, sa glumom koja i nije baš bila svojstvena partizanskim filmovima. Ta mala rola dječaka glumca nagovijestila je da će Dragan Bjelogrlić biti veliko ime sprskog filma. Ostali "bombaši" imali su siromašne glumačke karijere ili su potpuno nestali s platna u godinama koje će uslijediti poslije "Buhe". 

Posljednjih godina on je više scenarista, režiser i producent nego što je glumac. A to valjda ide s godinama. Čega se god prihvati u srpskoj kinematografiji postaje hit. Dva "Montevidea", "Senke nad Balkanom", "Žigosani u reketu", pa čak i spot za reprezentaciju Srbije pred odlazak u Rusiju sa penjanjem fudbalera na planinu, a nedavno i reklama za jelen pivo, Bjelu su odvojili od svih ostalih koji danas prave filmove u Srbiji. U međuvremenu on sebi daje oduška kroz povremenu glumu koja je njegovo prvo zanimanje, u "Tajkunu" je imao posljednju veliku ulogu.

Snimanje filma o životu najvećeg pjevačkog boema bivše države najavio je prije četiri ili pet godina. Ta želja za ostavljenjem testamenta na filmskoj traci, posvećenog Tomi Zdravkoviću, mogla se javiti samo njemu, a ozbiljnost izrečene želje moglo je potvrditi samo jedno mjesto. Tako je i bilo. Pored groba. Prilikom prisustva parastosu Tomi, kojeg godinama unazad pokraj njegovog malog spomenika u Beogradu odaju supruga, sin i nekoliko kolega. 

Bjela je ovaj film pripremao toliko dugo da on ne može biti ništa drugo do najnoviji hit, a možda i nešto najjače što će ostaviti za sobom. Scenario je podijelio sa nezaobilaznim Pejakovićem, a režiju s mladim Lisincem. Glavnu ulogu povjerio je Milanu Mariću što je bilo veliko iznenađenje, a ulogu Silvane Tamari Dragičević.

Tamara izgledom prilično podsjeća na Armenulićku, dok Marić nema nikakve fizičke sličnosti sa Tomom, osim "dobijenog" povećeg nosa u šminkerici. Ali uloga u "Državnom službeniku", između ostalih, vjerovatno je bila presudna u izboru za ulogu Tome. Marić je mladi sprski glumac za kojeg je Bjela odlučio da može iznijeti filmsku priču o jedinstvenoj pojavi na estradi one velike države. Jer, Toma Zdravković nije bio samo pjevač nego i autor svojih i hitova nekadašnjim kolegama, takođe velikim pjevačima. Čovjek koji je kafanski sto i čašu dijelio sa Mikom Antićem, Draganom Nikolićem, Borom Todorovićem i mnogim drugim velikim imenima koja nisu bila iz njegove branše. 

Silvani Armenulić je u znak zahvalnosti, što ga je jedne kišne noći slučajno našla na ulici i izvela pred svoj orkestar otvorivši mu tako veliki muzički put, napisao najveći hit "Šta će mi život".

Poslije tog prvog i najvećeg redali su se drugi, ali tom pjesmom Juga je dobila Silvanu Armenulić. Ono što je sedamdesetih Toma bio među muškim muzičkim zvijezdama, Silvana je postala među ženskim. Te dvije muzičke pojave ondašnje države dali su javnoj sceni nešto neviđeno do tada. 

Insert u Dnevniku RTS iz filma "Toma" najavio je pune bioskope na proljeće, ako se naravno smiri korona. S njom ili bez nje mnogi će biti prikovani u stolicu ispred ekrana, biskopskog ili vlastitog kućnog. Ljubitelji Bjelinih filmskih ostvarenja već su navikli na takav epilog.

D.G.