- Nije me bilo sramota da se bavim uzgojem koza, iako je bilo ponuda za posao u inostranstvu. Ja sam izabrala ovo, i počela sa samo dvije koze. Nije ovo nekakav biznis od koga se može obogatiti, ali prevladala je ljubav prema životinjama, zdrav život na selu i sloboda na širokom prostoru šuma i livada - objašnjava Vedrana.

 

Za razliku od Zapada, posebno u Italiji, Francuskoj i Španiji gdje je došlo do porasta u proizvodnji, i gdje se kozje mlijeko maksimalno koristi, kod nas kozarstvo još nije zaživjelo na pravi način. Tek u godini pandemije virusa korona došlo je do velike potražnje kozjih proizvoda, posebno mlijeka, jer ono jeste ljekovito.

Medicina je dokazala lekovitost kozjeg mlijeka u liječenju upale pluća i tuberkuloze, hepatitisa, problema sa disajnim organima, čirem na želucu, liječenju visokog pritiska...

 

Vedrana ističe, da je za kvalitet i ljekovitost kozjeg mlijeka, presudno to što se koze ne hrane koncentrovanom hranom, nego pasu po čistoj livadi sa bezbroj ljekovitih trava.

 

- Trenutno sam pravi nomad, jer živim na iznajmljenom imanju, a koze napasam po livadama koje mi ustupaju dobri mještani Bukovice. Zbog čestih premještanja, morala sam stado sa sedamdeset koza, smanjiti na tridesetak, ali se nadam da ću sljedeće proljeće i nove jariće dočekati u svojoj štali, na vlastitoj farmi. Tek tada se mogu posvetiti i preradi mlijeka, jer organizovani farmeri prodaju sve od koze, meso, kožu, jariće, sir, mlijeko, surutku, pa čak i kozje đubrivo, koje je, kažu, pet puta kvalitetnije od goveđeg - kaže na kraju vredna Vedrana.