
Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini proisteklo je iz potrebe da se sačuva identitet naroda koji je odrastao i oslikao se u jednom ambijentu kao što je grad Tuzla i cijelo tuzlansko područje, te da se sačuva uspomena na rodni kraj i da se povežu ljudi koje spaja zajedničko porijeklo, sjećanja i prijateljstva.
Imajući u vidu da se tokom proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata iz Tuzle i okoline u Bijeljinu naselilo oko 20,000 Srba, koji su svoj novi dom pronašli ovdje, ideja o osnivanju udruženja je nastala na inicijativu grupe entuzijasta, Tuzlaka koji u srcu nose svoj rodni kraj.
Udruženje je osnovano davne 2015. godine, a prvobitni cilj je bio obnova Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Požarnici kao simbola stradanja, ali i vaskrsenja, srpskog i pravoslavnog postojanja na prostoru tuzlanske regije koja je u toku ratnih dejstava (1992-1995) porušena, a sve matične knjige i arhiva crkve izgorila.
U obnovljenom i osveštanom pravoslavnom hramu u Požarnici, sa blagoslovom episkopa zvorničko-tuzlanskog Hrizostoma, oživljen je Ilindanski sabor gdje se Tuzlaci okupljaju u zavičaju i evociraju uspomene.

Jedan od najvažnijih ciljeva postojanja udruženja je očuvanje zavičajnog identiteta, kulture i tradicije, njegovanje zajedništva i povezanosti ljudi koji posle rata žive širom RS, a i dijaspore.
"Kontinuitet povezivanja ljudi se ostvaruje kroz zajednička okupljanja, manifestacije koje njeguju zavičajne vrijednosti, a koje su već tradicionalno među Tuzlacima prepoznatljive i iz godine u godinu iščekivane", ističe Milenko Mićanović, koji je na čelu udruženja već treću godinu.
Dodaje da je na Ilindanskom saboru i Druženju Tuzlaka u Bijeljini dominantan momenat povezivanje iskustva starijih i energije mlađih, kojim se jača osjećaj zajedništva i pripadnosti.

Sve veći broj mladih Tuzlaka odlučio je da se aktivno uključi u rad Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini, donoseći sa sobom energiju, ideje i snažan osjećaj pripadnosti.
Pored navedenih manifestacija koje su dio desetogodišnjeg programa rada, udruženje učestvuje u obilježavanju značajnih datuma i dana sjećanja na stradale borce u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu. Riječ je o grupi mladih ljudi koji svojim entuzijazmom i ličnim pričama daju novu snagu udruženju.
"Moj motiv za priključivanje aktivnom radu udruženja jesu same aktivnosti udruženja vezane za obilježavanje važnih datuma proisteklih iz odbrambeno - otadžbinskog rata. Ispričane uspomene i sjećanja starijih članova udruženja koji su bili sa našim očevima na braniku otadžbine su učinile da budemo još ponosniji na njihovu žrtvu i da možda po prvi put čujemo kakvi su zapravo oni bili, jer većina nas nije imala priliku da upozna sve njihove herojske vrline", rekao je Mladenko Mićanović naglašavajući lični i kolektivni značaj obilježavanja.
Dodaje da priliku da to slušamo i čujemo nismo imali, kako tvrdi, sve dok se nismo sabrali u udruženju.
"Mnogi stariji članovi su godinama ćutali misleći da je to za nas bolna tema ne znajući da smo mi vapili za malo više priče o njihovoj borbi za naš opstanak. Vapili smo za onim što ćemo mi sutra ispričati našoj djeci, zbog čega su i kako dali ono što je najvrednije, a to je život. Zbog toga smo zahvalni što je Udruženje skoro polovinu svojih aktivnosti vezalo za njegovanje kulture sjećanja stradanja Srba sa Tuzlanske regije", ističe Mladenko Mićanović.

Jedan od tih datuma je 21. april, gdje udruženje u saradnji sa Boračkim organizacijama iz Bijeljine i Lopara obilježava pomen i odaje počast za 33 stradala borca u Bitci za Banj brdo. Među njima su i očevi Danijele Panić i Nede Marjanović.
"Njegovo ime, kao i imena svih onih koji se nisu vratili svojim porodicama, zauvijek su utkani u temelje Republike Srpske. Ovim obilježavanjem čuvamo uspomenu na njih, jer dok ih pamtimo, oni i dalje žive kroz nas, dostojanstveno sa zahvalnošću i ponosom koje u srcima nosimo", navodi Danijela Panić, sekretar Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
Poseban pečat ovom danu dala je Neda Marjanović, mlada članica čija je lična priča odjeknula u široj zajednici.
Uz podršku Zavičajnog udruženja Tuzlaka, Neda je svoju prvu pjesmu pod nazivom ,,Krv heroja’’ posvetila svome ocu, a i svim borcima koju su stradali u proteklom ratu. Spot je snimljen na Busiji, Majevici, u blizini mjesta stradanja, a tekst je napisala Rada Janjušić i aranžman uradio Ratko Stojanović.
"Ova pjesma je moj tihi razgovor sa ocem, njome čuvam uspomenu na njega i na sve one koji su stradali, da njihova žrtva nikada ne utihne u zaboravu. Podrška udruženja mi je značila da ovu bol pretvorim u sjećanje koje traje i osjećaj da u ovome nisam sama", kaže Neda Marjanović.
Među aktivnim članovima ističe se Željka Kukarić, koja svojim angažmanom učestvuje u organizaciji akademija i obilježavanjima dana sjećanja na stradale borce. Za njih ove aktivnosti nisu samo organizacioni zadatak, već duboki čin poštovanja i zahvalnosti.
"Ovo su prilike da se poklonimo sjenama svih boraca koji su dali svoje živote. To je najmanje što možemo učiniti – da ih ne zaboravimo i da njihova žrtva živi kroz nas", kaže Željka.
Priča o mladim Tuzlacima pokazuje da zavičaj nije samo mjesto na mapi, već osjećaj koji se nosi.
Kroz Udruženje, čuvaju sjećanja i tradiciju, pretvaraju ih u iskrene priče koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost šaljući jasnu poruku da zajedništvo i identitet imaju smisla kad se žive.