Manastir Tavna na tromeđi Bijeljine, Ugljevika i Zvornika, smješten je u živopisnom kraju, gdje se susreću planina Majevica i semberska ravnica. Ispod manastirskog imanja teče rječica Tavna, pritoka Drine.

Ne zna se da li je manastir dobio ime po ovom vodotoku ili obratno. Legenda kaže da je ova čista planinska rječica, nakon nekog teškog boja, pocrnila od krvi. Potamnila je i dobila ime Tamna, a kasnije nekim čudnim glasovnim promjenama sadašnje ime Tavna.

Manastir je bio često na udaru Turaka, ali su ga obnavljali hajduci. Narodno predanje jednu obnovu vezuje za Starinu Novaka, harambašu iz druge polovine šesnaestog vijeka, i njegovog brata Radivoja.

Prilikom posljednjeg rušenja manastira, kada je 1943. godine sve spaljeno, vremena za spasavanje bilo čega, pa ni ljudskih života, nije bilo, jer su ovi krvnici bili nemilosrdniji od svih svojih prethodnika. 

Vatra je sve progutala. Kasnije su preživjeli monasi na zgarištu pronašli netaknutu bibliju, Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, veoma dragocijenu i istorijski vrijednu knjigu.

Knjiga je ručne izrade sa krasnopisom, vinjetama i ilustracijama velike umjetničke vrijednosti.

Ne zna se gdje je i kada štampana i knjigovezana, ali se zna da je stara nekoliko vijekova, a porijeklom je iz Rusije.

Na njenim prvim stranicama su i potpisi svih crkvenih velikodostojnika koji su posjećivali manastir Tavnu.

Sa istorijskim činjenicama o manastiru upoznao nas je otac Lazar.

Cijeli VIDEO PRILOG možete pogledati na  našem zvaničnom YouTube kanalu.