Stan na Karaburmi u Beogradu, Marta je zamijenila širokim livadama i borovom šumom u Deliblatskoj pješčari.Prije 10 godina ovde je došla kod bake, upoznala je Branislava koji se bavio ovčarstvom i zaljubila se u sve što je vidjela.

Uzgajaju 350 ovaca i 70 koza i to je sad njihovo najveće bogatstvo.

– Čak bih mogla da kažem da smo mnogo bogatiji od ljudi koji nemaju priliku da žive na ovakvom jednom mjestu. Ova sloboda i beskrajno nebo koje vidimo i netaknuta priroda su nešto što je svakome dragocijeno, ne samo nama zaljubljenicima – kaže Marta.

Od prodaje jagnjadi, jarećeg mesa i kozjeg mleka može lijepo da se živi, kažu Dmitrovići, ali da mora mnogo i da se radi.

Njihove ovce su čitave godine na pašnjacima Deliblatske pješčare i zahtjevaju mnogo pažnje, ali Marta i Branislav kažu da su svoj posao pretvorili u zadovoljstvo.

– Mislim da je najljepše kad čovjek živi tamo gdje voli i gdje mu odgovara. Te davne godine mogao sam ići gdje god, ali kad sam vidio samo 10 odsto pješčare odmah sam se odlučio da tu ostanem i živim – ističe Branislav.

Dmitrovići kažu da su veoma srećni što zajedno sa djecom svakog dana imaju neposredan kontakt sa prirodom koja je ovde veoma izdašna, ali da nisu uskraćeni ni za dešavanja u gradu.

– Mi smo na devet kilometara od sela i mjesta koja više nisu ruralna sredina, jedan auto i malo benzina i vi ste na korak od pozorišne predstave i od svakog kulturnog sadržaja, ali opet ovo mjesto mi vraća energiju koju dajem u svom poslu i svojoj porodici – napominje Marta.

Marta i Branislav često uzjašu i svoje konje i tek onda je obilazak pješčare pravo uživanje, a veliki hobi im je i skupljanje klepetuša i bronzi. Imaju ih više od 400 i svaka drugačija zvuči.