Na samom početku pitali smo ga koje su najveće emotivne prednosti kada dete čuvaju bake i deke.

"Bake i deke često donose toplinu, strpljenje i posebnu vrstu bezuslovne ljubavi, koja djetetu daje snažan osjećaj sigurnosti i pripadanja. Oni mogu biti važni „sigurni objekti“ u životu djeteta, posebno kada roditelji rade i kada im nedostaje vremena. Njihova stabilna prisutnost, nežnost i vrijeme koje posvećuju djetetu pomažu u formiranju osjećaja povjerenja i emocionalne vezanosti", kaže Leo.

Ali, dodaje on, svaka medalja ima dvije strane. Zato smo ga upitali da li postoje rizici ili ograničenja kada dijete pretežno provodi vrijeme samo kod bake i deke.

"Iako bliskost sa bakom i dekom ima mnogo prednosti, ako dijete pretežno provodi vrijeme samo sa njima, može doći do usporenog razvoja samostalnosti i socijalnih vještina. Bake i deke, iz ljubavi i brige, često imaju tendenciju da „prištede“ dijete — da mu udovolje ili da ga zaštite od frustracija. To može uskratiti važne razvojne lekcije: kako riješavati sukobe sa vršnjacima, kako čekati red, ili kako se snaći u izazovnijim situacijama", ističe on.

Naravno, postavlja se pitanje šta vrtić može da ponudi što bake i deke ne mogu.

"Vrtić je prostor socijalizacije: dijete uči kako da bude dio grupe, kako da dijeli, pregovara, sarađuje i postavlja granice. Kroz igru sa vršnjacima razvija empatiju i samopouzdanje, a kroz kreativne i obrazovne aktivnosti razvija radoznalost i maštovitost. U psihodinamskom smislu, vrtić omogućava djetetu da polako gradi identitet izvan porodice i da razvija kapacitet za separaciju od roditelja", objašnjava Leo.

Ipak, pitali smo ga i za potencijalne izazove koje vrtić nosi.

"Najveći izazov je separaciona anksioznost, naročito kod mlađe djece. Odlazak u vrtić znači privremeno odvajanje od roditelja i može izazvati suze, strah i otpor. Ako dijete nema dovoljno sigurnu vezu kod kuće, ovo odvajanje može biti posebno stresno. Takođe, velike grupe i nedovoljna individualna pažnja mogu kod neke djece izazvati osjećaj zanemarenosti ili nesigurnosti", priča on.

Dotakli smo se i pitanja koje životno doba je najvažnije za koji pristup. Ivanišević naglašava da su prve tri godine ključne:

"U prve tri godine, ključna je stabilna i topla figura vezivanja — roditelj, baka ili deka. Nakon treće godine, djeca prirodno ulaze u fazu kada žele više igre sa vršnjacima, pa vrtić postaje posebno značajan. U idealnom scenariju, porodica i institucionalno okruženje se dopunjuju: baka i deka daju intimnost i stabilnost, a vrtić pruža prostor za socijalno i kognitivno istraživanje", kazao je on, pa daje i primjer:

"Dijete može redovno ići u vrtić, ali vikende ili popodneva provoditi sa bakom i dekom. Tako dobija i iskustvo zajednice i vršnjačkih odnosa, i nežnu porodičnu pažnju", zaključuje.

Na temu različitih stilova vaspitanja, pitali smo ga i o „skrivenim“ efektima koje mogu imati različiti ljudi u djetetovom životu.

"Baka i deka ponekad nesvjesno podstiču zavisnost kod djeteta — uvijek su tu da pomognu, pa dijete kasnije može imati teži prelaz ka samostalnosti. Vrtić, sa druge strane, podstiče nezavisnost, ali može djelovati stresno ako dijete još nema dovoljno unutrašnje sigurnosti. Upravo kombinacija oba pristupa može umanjiti ove „skrivene“ efekte", naveo je.

A na koji način izbor između vrtića i porodičnog čuvanja utiče na roditeljsku ulogu i emocionalnu povezanost sa djetetom?

"Roditelji su i dalje centralne figure u djetetovom emocionalnom životu. Međutim, kada su bake i deke ili vrtić uključeni, roditelj treba da vodi računa da ostane dovoljno prisutan i dostupan — kroz zajedničko vrijeme, razgovor i pažnju. Ako se roditelj oslanja isključivo na druge figure, može doći do osjećaja distance kod djeteta", otkriva Leo.

Na kraju, pitali smo ga koje strategije roditelji mogu koristiti kako bi dijete dobilo i sigurnost i socijalnu stimulaciju, bez obzira na to gdje provodi vrijeme. Ivanišević savjetuje:

- Dosledna rutina (dijete zna kada ide u vrtić, kada kod bake, kada je vrijeme za roditelje)
- Otvoren razgovor o osjećanjima (normalizacija tuge ili ljutnje pri odvajanju)
- Kvalitetno vrijeme sa roditeljima — makar kratko, ali u potpunosti posvećeno djetetu
- Usklađivanje pravila među odraslima (da dijete ne doživljava kontradiktorne poruke)

Kombinacija je naročito dragocjena u periodu od 3. do 6. godine, kada dijete istovremeno ima potrebu za sigurnim porodičnim vezama i za istraživanjem društvenog svijeta. Ako dijete ima i toplinu bake i deke i stimulativno okruženje vrtića, lakše razvija unutrašnju sigurnost, samostalnost i socijalne kompetencije.