Na veliki muslimanski praznik novinare „Nezavisnih“ ugostila je familija Sačić, možda i najbrojnija u čitavom naselju Vrbanja, kod Banjaluke. 

"Moja djeca, 13 unučadi i troje praunučadi se na današnji dan okupe kod mene. Nakon njih, obiđu nas komšije, a svi se gostimo bogatom trpezom na kojoj mora biti svega. Kad mi je kuća puna dragih ljudi i veselja, i srce je isto tako", kaže nam najstariji ukućanin, sedamdesetdvogodišnja Vahdeta Sačić.

Ističe da je od sedme godine do danas svaki post postila, a imala je i finu poruku na sveti muslimanski praznik.

"Važna je samo dobra duša i vjera u Boga. Ako nekome želiš zlo, sve se to tebi vrati, sine, i nikome drugom. Ja nikada nisam dijelila ljude ni po čemu, važno je samo da si dobar. Tako je prije bilo, nije se gledalo ko je ko, voljeli smo se i družili, a danas sve neki veliki muslimani, Srbi i Hrvati, nije to ništa važno", priča Vahdeta.

Kako je razgovor dalje tekao, uz obaveznu čast koju nismo mogli odbiti, te neizostavnu kraljicu kolača baklavu, Vahdeta se sa sjetom prisjetila nekih davnih dana i kako je Kurban-bajram tada izgledao.

"Bolji su Bajrami bili prije nego sada, bilo je veselije, svugdje skupovi, igralo se, pjevalo i družilo, pravilo sve što postoji od hrane i zajedno jelo. Prije za Bajram si morao biti sređen ko nijedan drugi dan u godini i novu odjeću posebno spremiti za taj dan, danas  omladina to baš tako i ne radi", dodaje.

Ispričala je da se zanimljiv običaj da djeca na Bajram idu od kuće do kuće gdje ih domaćini darivaju nije promijenio ni do danas.

"Sakupe oni dosta para, mogu ti ja reći. Znaju poslije Bajrama od darivanja kupiti i novi bicikl", rekla nam je Vahdeta.

Kako su nam prisutni pojasnili, kada se prve godine kolje kurban za Bajram i namijeni nekome od porodice, da li živom ili mrtvom, vjera nalaže da se naredne tri godine ne smije prekidati. U istom naselju ugostila nas je i Fatima Nizirević, koja živi sa dva sina i snahom. 

"Sreća je u duši kada se muškarci vrate iz džamije pa se već od ranog jutra okupe komšije i porodica. Imamo dosta komšija koji su druge vjeroispovijesti i sa kojima se družim svaki dan pa tako i oko praznika. Svaki put kada je Božić ili Uskrs, oni mene zovu i časte, kao i ja njih sada kada oni dođu kod mene na kafu, baklavu i ručak", kazala je Nizirevićeva.

I Srbi obnavljali mekteb u Rudom

Iz Rudog stiže pravi primjer kako vjera zbližava ljude prikazan kroz priču o mektebu u Ustibaru, malom mjestu nedaleko od granice sa Srbijom, koji su zajedno obnavljali povratnici Bošnjaci i komšije Srbi. Srbi su dobro štitili ovu svetinju od rata, kažu mještani, a i od vremena, koliko su mogli.

U Rudom se uvijek dolazilo na Bajrame i Božiće, komšija je bio bliži od brata u daljini, pa tako i danas.

"Mi nismo učeni da mrzimo, islam je vjera mira i sigurnosti. Budući da veliki Mehmed-paša Sokolović, naš Ruđanin, u Stambolu nije odgajan kao bratoubica ili bratomrzac, kakvim ga drugi predstavljaju, po dolasku u svoju Bosnu, rukovođen praksom Poslanika, u rodnom mjestu Sokolovići gradi džamiju, ali i crkvu za majku, koja nije bila primila islam. Mi ovom gradnjom pokazujemo da smo nasljednici Mehmed-paše Sokolovića, ali i da smo naučili lekciju", ističe rudski imam Genjga.