Ova numera se redovno pjeva tokom Božića i dana koji mu prethode, evocirajući duh doma, porodične sreće i tradicije.

Inspiracija za tekst proizašla je iz Pajčinovih sjećanja na rodni kraj, Gubin, smješten ispod planine Dine.

Upravo zbog ličnog i emotivnog naboja, pjesma nosi posebnu sentimentalnu vrijednost i mnogima budi sjećanja na djetinjstvo, porodicu i običaje iz njegovog kraja.

– Pjesma je nastala 1992. godine u manastiru Krka, u Dalmaciji pravoslavnoj, gdje sam bio u nekoj slikarskoj koloniji. Imao sam tamo jednog poznanika, sveštenika, koji je bio jako dobar sa mojom familijom.

– Inače, prethodno je bio sveštenik u mom kraju. I napravio sam pjesmu onako i odjednom. Vizuelna je, sva je puna slika i mislim da su ljudi u tome prepoznali onog zvonara što zvoni na zvoniku da snijeg pada na njega. Sve možeš da vidiš. I babu kako me vodi za ruku i kako kaže da se prekrstim – započeo je.

– Hladno je bilo, drhte prsti. I ušla je u antologiju. Mislim, još dok nisam napravio muziku, kad sam je čitao kao tekst, predstavnik kulturno-umetničkog društva ‘Zora’, Slavko Zorica, u manastiru Krka je rekao:

– Ovo će biti antologija, ovo ulazi u antologiju’ iako još nije bila objavljena. Kada sam je čuo u Knez Mihailovoj, rekao sam: ‘E, to je to’. I postala je antologija – rekao je Baja jednom prilikom.

Podsjetimo, iako ga javnost zna po umjetničkom imenu Baja Mali Knindža, njegovo pravo ime je Mirko Pajčin, prenosi Telegraf.