Janković, koji je i nekadašnji zamjenik zaštitnika građana, u gostovanju u programu N1 televizije, rekao je da je sakrivanjem imena pomilovanih više od mjesec dana ugroženo pravo javnosti da zna iako ne postoji obaveza predsjednika da to objavi.

„Ova pomilovanja, tih 49 pomilovanja, predstavljaju, po meni, jedan od žestokih udaraca na pravosuđe, kako na tužilaštvo, tako i na sudove, čiji ugled u javnosti je već debelo uzdrman“, navodi on.

Objašnjava da predsjednik ima ustavno pravo da da pomilovanje, ali upozorava da su Krivičnim zakonikom i Zakonom o pomilovanju ta ustavna prava proširena.

„Ono što je interesantno, Krivični zakonik i Zakon o pomilovanju proširuju nešto što bi mogli nazvati definicijom određenom u Ustavu, i mimo toga, u pomilovanje ubacuju jedan institut koji je poznat u javnosti kao abolicija. A abolicija znači da se neko oslobađa od krivičnog gonjenja. Kod klasičnog pomilovanja, imate utvrđene krivice određenog čovjeka, pa bi za pomilovanje mogli biti neki razlozi milosti, ali opet vodeći računa da se ne šteti nekom opštem interesu, i pogotovo interesu žrtve. Nadležni, od predsjednika pa dalje, nisu razmišljali uopšte o žrtvi. I pravdaju se time što, eto, po zakonu nismo dužni da pitamo“, navodi on.

Na pitanje da li se u ovoj situaciji odluka bivšeg predsjednika države može osporiti, podsjeća na stavove Evropskog suda za ljudska prava i Venecijanske komisije, prema kojima pravo predsjednika na pomilovanja ne bi trebalo da ugrozi vladavinu prava, jednakost građana pred zakonom, odgovornost za krivicu i povjerenje građana u pravosudni proces.

„Nesporno je da je neotuđivo pravo svakog suverena ili predsjednika republike da donosi pomilovanja. Međutim, ja ću vam ukazati da mi možemo da obratimo pažnju i na aktuelnu praksu u svijetu, koja postoji. Naime, gruzijski predsjednik Sakašvili je krivično osuđen zbog toga što je dao pomilovanje određenim licima, policijskim službenicima, koji su za uzvrat prikrili izvršenje određenih krivičnih djela. To je sud utvrdio u krivičnom postupku, i on je krivično osuđen. Sakašvili je 2022. podnio predstavku Evropskom sudu za ljudska prava, koji je ustanovio da bivšem predsjedniku Gruzije, Sakašviliju, nisu povrijeđena prava. Treba uzeti u obzir i stav Venecijanske komisije, a to je da to pravo predsjednika ne bi trebalo da ugrozi vladavinu prava, jednakost građana pred zakonom, odgovornost za krivicu, i povjerenje građana u pravosudni proces“, naveo je Janković.

„Postoji mogućnost da reaguje Ustavni sud“

Ističe i da, iako nije eksplicitno predviđeno zakonom, postoji način da se odluka o pomilovanju dovede u pitanje.

„Dužnost pravnika, to je praktično jedan veliki teret na pravosuđe i na ljude koji će biti u vlasti, je da pronađu način da nešto što je očigledno društveno štetan potez, sa nesagledivim posljedicama na budućnost naše zajednice, da se pronađu načini da te štetne posljedice budu otklonjene. Jedna od mogućnosti je, što uvijek postoji, a to je da nadležni organi ne poštuju, da ne primijene odluke kod kojih je evidentno da je došlo do nezakonitog postupanja – kako po pitanju razloga za donošenje, tako i po pitanju procedure koja je sprovedena“, kaže sagovornik N1.

Kao još jednu opciju za razrješenje ove situacije navodi i mogućnost da reaguje Ustavni sud.

„Naime žrtve mogu podnijeti ustavnu žalbu zbog toga što su zaista na ovaj način povrijeđena njihova ljudska prava. E sada, da li ovaj trenutni sud ima intelektualnih i moralnih kapaciteta da pokuša da pomogne u ovoj nemiloj situaciji, koju je izazvao odlazeći predsjednik, uz pomoć aktuelnog ministra pravde Vujića – to ćemo vidjeti“, zaključuje advokat Miloš Janković.