Poslije završene Policijske akademije MUP-a Republike Srpske, koju je završio kao prvi u rangu u svojoj klasi, Aleksa Đurić iz Vlasenice bio je jedan od dvojice policijskih službenika koje je Ministarstvo uputilo na Vojnu akademiju u Srbiji. Aleksa trenutno obavlja pripravnički staž u Policijskoj upravi Zvornik.
Nakon nepunih godinu dana rada u MUP-u Republike Srpske odlučuje da iskoristi priliku koju je pružilo Ministarstvo i konkuriše na Vojnu akademiju. Poslije četiri godine školovanja Aleksa ima zvanje diplomirani menadžer – oficir artiljerije. Trenutno je na master studijama na Fakultetu bezbjednosti Univerziteta u Beogradu.
"Život na policijskoj akademiji je mnogo pomogao da se prilagodim životu i radu na Vojnoj akademiji. Tamo nije bilo nimalo lako, zahtijeva dosta odricanja koje čovjek treba da pruži. Poslije šest godina koliko sam pripadnik MUP-a Republike Srpske mogu sa sigurnošću reći da je policijski posao moj život definitivno", priča Aleksa za InfoBijeljinu.
Prema radnim obavezama ima vojnu disciplinu, što je prepoznalo i rukovodstvo Policijske uprave u Zvorniku koje za Aleksu ima samo riječi hvale.
"Aleksa je primjer drugim mladim ljudima da je put lične posvećenosti usavršavanju, obrazovanju pravi put jer nam stečeno znanje niko ne može niti oduzeti niti osporiti. Vjerujem da će njegovo znanje stečeno na Vojnoj akademiji dati puni doprinos u radu naše Policijske uprave u narednom periodu. On je u prethodnom periodu već obavljao zadatke policijskog službenika tako da je sa znanjem stečenim na Vojnoj akademiji samo usavršio i nadogradio svoje vještine koje će mu biti od velike koristi u narednom periodu", kaže Dragoslav Ostojić načelnik Sektora policije PU Zvornik.
Aleksa trenutno ima 28 godina a sve je počelo, kako kaže, nekad u jesen 2019. godine kada je odlučio da konkuriše u policijsku akademiju u Banja Luci.
"To je bilo jedno novo i zanimljivo iskustvo za nekoga ko pripada genereaciji koja nije ni služila vojsku, čitav taj život u internatu, u stroju, pod komandom. Ustajanje prije šest sati ujutro i sve obaveze koje su bile. Nakon svega mogu da kažem da nisam pogriješio. Pored akademskih obaveza – polaganje ispita, slušanje nastave, postoje i posebni oblici nastave. Oni se izvode u terenskim uslovima, u kasarnama i na poligonima Vojske Srbije. Npr. spavanje pod šatorom i po nekoliko nedelja, kaže Aleksa za InfoBijeljinu.
Prema rodnom kraju i pozivu koji je odabrao gaji veliku dozu poštovanja i ljubavi. Iako mu je u Srbiji bilo više nego dobro, s nestrpljenjem je, kaže, čakao da se vrati u Republiku Srpsku.
"Definitivno moja želja je bila da se vratim pošto sam u ovom kraju odrastao, osjećam povezanost s ovim krajem. Ovom pilikom bih poručio svim mladim ljudima da se školuju i usavršavaju i da se vrate da gradimo našu Republiku Srpsku. To je bilo jedno novo i zanimljivo iskustvo za nekoga ko pripada genereaciji koja nije ni služila vojsku, čitav taj život u internatu, u stroju, pod komandom. Nakon svega mogu da kažem da nisam pogriješio", kaže na kraju Aleksa Đurić.
Aleksa Đurić jedan je od 177 promovisanih kadeta 145 klase Vojne akademije Srbije.