„Ako ne krenemo plivati 1. septembra, bazen ne moraju ni otvarati. Plivački klub Olimp je najveći plivački klub, ne u Banjaluci, nego u Srpskoj i BiH i ja ovim putem kažem – zatvoriću ga. Za vrijeme korone smo imali bolje uslove, pa i za vrijeme rata smo plivali“, upozorio je Čeko za Banjaluka.net.

Nakon što je gradski olimpijski bazen radio samo mjesec dana, koliko su bila obezbijeđena privremena sredstva, objekat je ponovo pod ključem. Plivači i treneri pokušavaju pronaći alternativu, treniraju na Akvani i drugim bazenima, ali uslovi nisu adekvatni. Ljeto se, kažu, bliži kraju, baš kao i, čini se, banjalučki vodeni sportovi.

„Mi imamo naredne nedjelje pripreme u Trebinju, a kada se vratimo, plašimo se da će nas opet zateći ista situacija na Gradskom bazenu, što će biti pogubno za ove sportove. Kako bi napravili još jedan bazen kad ni ovaj ne mogu održavati? Plivanje, vaterpolo, obuke neplivača – sve je stopirano“, naglasio je Čeko.

Koliko je sport ovim dešavanjima izgubio, teško da će se moći nadoknaditi i za godinu dana u rezultatskom smislu, ali šta je sa djecom koja još ne znaju plivati, postavlja pitanje Čeko, dodajući da je svako dijete koje nauči plivati potencijalno spašen život.

„Za ove dane mogli smo više od stotinu djece naučiti plivati. Ne daj Bože da se nađemo u tragičnim situacijama, poput one kada se na ekskurziji prevrnuo brodić, a djeca nisu znala plivati. Tragedije prebrzo zaboravljamo, a ovakve stvari za koje se mi zalažemo sprečavaju takve ishode. Zar uopšte može imati cijenu jedan dječji život“, upitao je Čeko.

Kako kaže, imao je priliku da razgovara sa svim političkim akterima ove priče i svi oni su svjesni da bazen treba sredstva, ali dok politika prebacuje odgovornost, sportisti gube najdragocjenije – vrijeme, a plivački klub koji je iznjedrio šampione i spašavao generacije djece, sada je na ivici gašenja.

Iako je grad nedavno izdvojio 120.000 KM iz budžetskih rezervi kako bi bazen radio privremeno, to je, prema riječima sportskih radnika, samo „tračak kiseonika u plućima hroničnog bolesnika“. Za trajno rješenje, potrebno je mnogo više novca.

„Nemojmo ići predaleko, pogledajmo Sarajevo, na primjer, čiji bazen je dobio budžet 2.800.000 KM i opet je malo ljudima. Nama nisu odobrili ni 1.400.000 KM, dali su nam 500.000 KM. Sve je stvar politike, ali djeca ispaštaju“, objasnio je Čeko za Banjaluka.net.

Čeko podsjeća da gradski olimpijski bazen nije samo sportski teren, već jedan od najposjećenijih objekata u BiH, sa više od hiljadu korisnika dnevno.

„Gradski olimpijski bazen je najposjećeniji sportski objekat u BiH, posjećeniji je barem tri puta od svih dvorana. Preko hiljadu posjetilaca dnevno dođe tu, a poznato je da nijedan bazen na svijetu ne može sam funkcionisati. Svaki bazen je pod pokroviteljstvom grada, države i slično. Pa samo Budimpešta ima stotinu bazena koje fiinansira isključivo Budimpešta. Ti ljudi finansiraju svoju budućnost, jer će imati zdravo i sposobno stanovništvo“, istakao je Čeko.

Loše stanje je, ipak, kako kaže Čeko, godinama unazad.

„To nas prati doslovno od samog osnivanja. Bazen je pravio gubitke do 1.600.000 KM godišnje od 2010. godine. To što su dugove gomilali, pa je sada došlo na naplatu, to je politika a ne sport. Mora se naći način da se pomogne sportu, pa kroz to da pomognemo i samima sebi“, zaključio je Čeko apelujući na javnost, ali i one koji donose odluke.

Da je gradski bazen resurs od neprocjenjive vrijednosti potvrdio je ranije i direktor Akvane Svetislav Lazić, koji je upozorio da ovakav objekat preživljava samo zahvaljujući entuzijazmu i borbi, dok gubici preduzeća rastu iz godine u godinu.

„Ovo nije luksuz, ovo je potreba. Ako neko zna kako da ovo funkcioniše sa 500.000 KM – neka dođe i pokaže“, poručio je on svojevremeno.

Sličan apel stigao i od vaterpolista. Predsjednik VK „Banjaluka“ Vladimir Grabovac podsjetio je ranije da ovakav olimpijski bazen postoji samo u tri grada u BiH, te da je njegova nefunkcionalnost ogroman gubitak za cijelu zajednicu.

„Tu nema pobjednika – svi smo izgubili. Vrijeme je da se svi udružimo i da bazen postane javna ustanova“, zaključio je, između ostalog, Grabovac.

Dok se čekaju potezi odbornika, djeca i treneri gledaju u kalendar i strepe od 1. septembra, a pitanje hoće li ponovo zaplivati u svom bazenu ili će voda u Banjaluci ostati tiha i mirna, ostaje u vazduhu i bez odgovora.