U davnim vremenima, kada su čast i ugled imali veliki značaj, odricanje bližnjih preko novina bila je učestala pojava, ali u 21. vijeku takvi radikalni potezi ipak su rijetkost.

 

Međutim, na stranicama “Glasa Srpske” juče je osvanuo oglas u kojem se jedna Banjalučanka odrekla kćerke i zeta ne navodeći razloge tog čina.

 

Sociolog Ivan Šijaković kaže za “Glas” da gestovi poput tog imaju dugu tradiciju te da proizlaze iz visokog stepena nezadovoljstva, srdžbe, ljutnje i ozlojađenosti.

 

- Riječ o simboličnom gestu, prijetnji roditelja prema neposlušnoj djeci i to sa naglaskom na odricanje u novinama koja je u ranijem periodu bila način da se dopre do širokih narodnih masa. Prenosi se usmeno sa generacije na generaciju i više je fiktivna nego stvarna - priča on. Šijaković dodaje da se prije pola vijeka ovom činu pribjegavalo radi zaštite časti, javnog morala i ugleda, dok je to sada najčešće posljedica narušenih međuljudskih odnosa.

 

- To je najteža odluka koju jedan roditelja može donijeti i veliki udarac za dijete, jer svako u okruženju može upirati prstom u njega i reći ovo je onaj kog se majka odrekla - govori Šijaković.

 

Da je odbačenost od roditelja za dijete, bez obzira na uzrast, veliki udarac tvrdi i psiholog Aleksandar Milić.

 

- Čin odricanja za djecu može biti najviši stepen traumatizacije, odnosno narušene emocionalne povezanosti i visok nivo duševne patnje. Praksa je pokazala da su djeca koje se odreknu roditelji više traumatizovana od onih kojima otac i majka umru. Ukoliko su djeca mala odbačenost će unijeti smetnje u zdravom odrastanju, a kada su u pitanju odrasle osobe, trauma može čak biti i izraženija, jer su odrasli svjesniji tog čina - objašnjava Milić za “Glas”.

 

On ističe da se u praksi na slične poteze roditelji odlučuju kada je dijete narkoman, kockar, neradnik ili kada otac ili majka boluju od poremećaja ličnosti.

 

- To rade roditelji vođeni floskulom: “Dajte mi dobro dijete pa ću biti dobar roditelj”, ali otac i majka moraju shvatiti da je ponašanje djeteta posljedica njihovog djelovanja, jer roditelji su ti koji vaspitavaju i podižu svoju djecu i dužni su da im pomognu, bez obzira na probleme i teškoće koje izazovu - navodi Milić.

 

Sličan slučaj desio se i prije pet godina kada se jedan Laktašanin putem oglasa u “Glasu Srpske” odrekao bratanice navodeći da je ne priznaje za rodbinu, ali o detaljima o svog čina nije želio javno govoriti.

 

 

Advokat iz Banjaluke Miljkan Pucar objašnjava da javno odricanje nema pravnu težinu, već isključivo moralnu.

 

- Da bi taj čin proizveo neke pravne posljedice potrebno je sačiniti pravni akt, testament o prenosu imovine ili neki drugi ugovor kojim bi bilo navedeno iz kojih razloga se stranka odriče djeteta i osporava mu nasljedstvo. U drugim situacijama, izuzev nasljeđivanja, odricanje ništa ne znači - pojašnjava Pucar i dodaje da se isključivo na osnovu oglasa u novinama ne može osporavati nasljedstvo osobi koje se srodnik odrekao.