Takva stara proizvodnja do danas je sačuvana na ciglani deda Jove /85/, kako ga svi zovu u tom podmajevičkom kraju.

Djed Jova, starac s juga Srbije, čitav život proveo je u ciglanama. Kaže produžio je godine baveći se ovim poslom.

„Radim od svoje 16. godine, u Srbiji, Makedoniji, Bosni, svuda. Peći koje mi koristimo su Kohmanove peći, to je bio Nijemac koji je izmislio tu peć“, započinje priču „gazda“ Jovan Đorđević.

Jedan od majstora brine o temperaturi na kojoj se peče cigla, ubacujući sitni ugalj kroz minijaturne otvore na pećima. Nekoliko sati previsoke ili preniske temperature može upropastiti nekoliko hiljada cigli.

„Vatra mora istovremeno da ide i gore i dole, da bude jednaka, u suprotnom cigla će biti nepečena“, kaže Nedeljko Perić.

Na ciglani desetak radnika u proljeće i ljeto vadi glinu sa obližnje parcele, oblikuje u kalupima a onda kolicima prevoze u peći. Za 24 časa ispeku od 8.000 do 15.000 komada.

„To izgleda prost i glup posao, kad dođe neko sa strane kaže ovo nije ništa ovo je igračka za djecu, a neka dođe fakultetski obrazovan on bi ovdje propao za mjesec dana“, kaže djed Jova.

Djedovi i očevi ovdašnjih mještana gradili su kuće od ove cigle, danas se uglavnom koristi za gradnju pečenjara, odžaka i drugih manjih objekata. 

Od većih objekata, kažu, od ove cigle grade se uglavnom crkve i džamije.

„Ovdje je nekad svaki drugi čovjek pravio i pekao ciglu, istina na primitivan način“, kaže Čedo Rikanović kojeg smo zatekli na ciglani.

Crvena boja cigle dobija se od željeza koje se nalazi gotovo u svakoj vrsti gline. Dodavanjem drugih materijala mogu se dobiti i druge boje. Priča o cigli stara je gotovo koliko i istorija civilizacije. 

Prve cigle izrađivale su se u Mesopotamiji najmanje tri hiljade godina prije naše ere. Ciglana u Pukišu podsjeća na ta davna vremena.

I.B.